Nova Evropa

dan slobode?*) A Кад се svanuti sloboda za ostalih 170 milijona?! ,.

Ali, vlak se kreće, Idemo. Njegoreloje ostaje iza nas.

Zaustavljamo se, Ali to još nije slijedeća stanica. To je pogranični stupac sovJetsko-poljski, Sovjetska vojnička pratnja napušta vlak, Agenti GPU, koji su me do tog časa sprovodili, daju mi u ruke moje putne isprave 1 ostavljaju me sama, silazeći s vlaka, Vlak preuzimlje poljska pogranična straža, Putujemo dalje, Brzo stižemo u Stolpce, prvu poljsku stanicu, Tamo presjedamo u poljski vlak,

To je bilo ravno pred mjesec dana, Za taj mjesec dana prošli su pred mojim očima Stolpci, Varšava, Brno, Prag. To doduše Još nije Pariz, London, Njujork, — to je samo njihova periferija; ali i Jugoslavija pripada toj periferiji, Osim toga, periferija imade uvijek i neke karakteristične crte centra, pa stoša i za naš čitalački svijet i za pisca ovih redaka može predstavljati neki interes prikupljanje i iznošenje prvih utisaka, po izlasku iz Rusije, iz Poljske, i iz Češkoslovačke,

I

Moji saputnici u brzom vlaku Stolpci-Varšava bili su činovnici i trg8ovci, Činovnici se nisu ni za časak zainteresovali za Rusiju. Izgleda, da bi oni svaki razgovor o Rusiji smatrali grijehom protivu poljskog patrijotizma! Trgovci, naprotiv, interesirali su se veoma i specilički, — »Tamo se sva roba prodaje? Tamo su dućani dupkom puni kupaca, i za skupe pare prodaje

se i loša roba? Kolosalno, to bi i nama trebalo! A u nas, gospo-

dine moj, prvoklasna roba gnjije u rafovima, gnjije!,,.« Negativne pojave manje su ih zanimale, Što je poginulo pet, a možebiti i deset milijona ljudi, u doba prve »pjatiljetke«, to ih nije mnogo uzrujavalo; što u »radničkoj državi« ima radnik pet puta manju platu nego činovnik, ni to ih ništa nije diralo; što u fabrikama isključivo gospodare činovnici, a ne i radnici, to im je izgledalo posve prirodno , ,. Oni su vidjeli samo Jedno —: gomile ljudi koji za velike novce kupuju lošu robu, svu robu, do igle!.,.

Moje sadašnje iskustvo o Evropi i o Rusiji govori o tom, da široki narodni slojevi Evrope prave sebi iluzije o stanju i životu u Rusiji; i obrnuto, narod Rusije — o Evropi. Rusima, obučenim u krpe, polubosima, gdje se osjećaju poteškoće još i sa životnim

*) Odmah po prelasku iz Rusije, pisac ovog članka poslao je dopis pariskom listu »V eritć«, u kojem je opširno izneo sudbinu svoju i svojih komunističkih drugova Jugosloven4, koji su pre devet godina— kao članovi

Komunističke Stranke Jugoslavije — pošli bili u Rusiju, pa su godine 1930

uhapšeni od GE-PE-U zbog veza sa trockističkom opozicijom, te prognani na Ural, a kasnije i u Sibir, Ovaj dopis ugledao je sveta 27, decembra 1935, na više stupaca, i otuda je — u izvodu — prenesen i u naše dnevnike,

85