Nova Evropa

vić, sa zajedničkom s muslimanima opozicijom okupatorskoj vlasti, izdanjem Karabegovih pjesama u Beogradu, s uvodjenjem Osmana Gjikića u »Zoru«, i ispunjavajući najveći dio svojih crtica slikama iz muslimanskoga svijeta. Osman—~_~Aziz izdaju čak i muslimanski kalendar, kao prilog srpsko-hrvatskoj utakmici.

Ali oni ponajviše iznose mjesta bez individualnih crta, oponašajući hrvatski realizam s otvorenom didaktičnošću, neuživljavajući se do kraja u atmosferu sredine i u ljudsku psihologdiju, i neiskorišćujući kako treba nirječnik svoga zavičaja. Oni se dosta rano iscrpljuju, jer ih karijera odvodi i iz te sredine i iz književnosti; ipak, oni ostaju značajni za književnost svojim dobom, kao prvom stepenicom razvitka književnosti ovoga kraja, i svojom smionošću i jasnoćom uvjerenja. Poslije njih, Svetozar (Ćorović, koji je taj muslimanski svijet sledao i pod mjesečinom i usred bijede, i uvjerljivo ga osvjetljavao, ima zadatak da bude i slikar novoga sloja, Srba trgovaca. Nekad sluge aga i begova, (Ćorovićevi poslovni susjedi počinju u gradu s malim, ali tu brzo razviju svoje sposobnosti koje će postati krvotokom gradskogša prometa i napretka. Zla vremena i gladne godine otjeraše dosta odrasle seoske djece u grad, medju šegrte, da se tu raskrupne u gazde, stupove nove čaršije, u »narodne dobrotvore« ı »mučenike«. Dovitljivost i izdržljivost nauči nekad bezazlene mladiće svim putevima utakmice, nelojalne konkurencije, ебојхта, баХепји 1 ртеко епа, да зе рорпи 1 ргорпи medju prve i najprve. Po starom redu stvari, treba sada prvi gazde da budu i prvi »narodni ljudi«, Stojan Mutikaša sije oko sebe razdor, pljačka čitave imetke, a onda čini velika dobrotvorstva da bi postao predsjednik nekoga društva; njemu nad grobom izdiže 50vornik riječ zanosa: »Blago tome ko dovijek Živile. . |J svim varijantama, a tih je mnogo, izbija napor za uspjehom, i radna sposobnost »seljačina«-skorojevića ubrzo se prozli, jer je put uspjehu u sredini koju je zadesila politička i socijalna promjena uvijek isti. Bijes kapitala i ove male sredine orgija u vrijeme plime prometa podvalom, nesolidnošću, пате уозби, а u Vriјете озјеке popodnevnoša odmora pritvorstvom i spletkom. Čorović je, Botovo bez škola, i sam proveo svoj vijek za tezgom, medju tim i takovim ljudima, i treba mnogo čvrstine, da se u velikoj skali igličave i bezobzirne satire, šeretskoga humora, ı humanoga saosjećanja, kaže ljudima годпоба grada neljubazna istina u lice,

Ima u Ćorovića komšija psihološki zanimljivih i s razvijenim unutrašnjim životom. Avdaga, koji se u mladosti savijao 1 lagao, gradi po svom planu četverokatnice da bi mogao s te Visine pljunuti na zavidnike koji mu se odatle čine kao mravi, sije po svem gradu stvaralački nagon gradjenja, da bude na ponos kasnijim gradjanima i na čudo putnicima. Ćorović je našao bega

274

IO U O O