Nova Evropa

stočari ovih planina sve do naših dan4 sačuvali kretanja па veliko odstojanje. Po tomu što su kod njih utvrdjene dvije postaje, najniža zimska i najviša ljetna sa do tri pa i do četiri mjeseca boravka na svakoj od njih, sa proljetnim i jesenskim seobama, njihov je način stočarenja jedan od prelaznih oblika izmedju centralnoazijskog i alpskog tipa nomadizma, Već na suprotnoj, istočnoj, obali Crnoga Mora — ukoliko nije danas moderna racijonalizacija zahvatila i te krajeve — stočari obuhvataju svojim dugim seobama znatno veće područje, koje se onda dalje na istok širi u golema stepna prostranstva, Što dalje na zapad, okvir se seoba sužava, tako da su u Alpima još za Rimljana stočari sjedeli na dvije postaje, vrlo bliske jedna drugoj, dotovo sjedilački po pola godine na svakoj od njih, Stočare srednjih i istočnih oblasti Balkanskog Poluotoka još i danas goni nužda dalekih pokreta, oni još nose u sebi snažan poriv i široke kretnje naroda odnjihana medju stepom i planinom, Po tomu je njihov život jedan od članaka što Balkanski Poluotok vezuju sa susjednom pontsko-kaspijskom oblasti u okvir moćne evrazijske biološke zajednice, Taj pokretni način stočarenja održali su u bugarskim planinama stočari romanskog jezika, koje mi Sloveni općenito zovemo Vlasima, u nauci su oni poznati pod imenom Aromuni — Trakoromani, nazvani tako po svom zajedničkom porijeklu,

Druga skupina stočar4 u središnjem dijelu Balkanskog Poluotoka jesu –Juruci, Dok su Vlasi pretežno ovčari, Juruci kao pravi Turani — bave se konjogojstvom. Uzgoj konja je i ranije, davno prije dolaska Juruk4 na Balkanski Poluotok, bio jedna od važnih gran4 balkanskog stočarstva, što svjedoči općeniti balkanski naziv za sir: »kačkavalj« {danas sir različite vrste, ponajviše zreli ovčji sir), nekad pravi caseus caballi, Juruci su se naporedo s Osmanlıjama prebacili iz Male Azije na evropsko tle, pa našavši ovdje vrlo povoljne uslove za svoj način života, potisnuli starince i sami zaposjeli travne oblasti na obodu makedonskih kotlina i trakijsskih polja. Zaneseni bujicom osmanlijskih osvajanja, bačeni u stranu sredinu, Juruci su u njoj izgubili pokretnost azijskih nomad4: okvir njihovih kretanja bio je sad znatno uži nego li nekad na širokim evrazijskim stepama, a i mjerilo je životnoč obilja u novom zavičaju postalo daleko skromnije, Kolikogod su oni kao osvajači potiskivali starije žiteljstvo, ipak su ovi krajevi ostali srazmjerno gusto naseljeni, a na skučenu prostoru stočaru gasne pokretna snaga, Osim toga, Juruci su se — kao pravovjerni muslimani vjerom ! озјебајет premoći odijelili od raje, od puka, pa su bez novih priliva tonuli u učmalost i konzervativnost. Tako su dočekali naše vrijeme; pa kad je nestalo i posljednjeg traga turske vlasti u zemljama južnih Sloven4, Juruci su, i opet povučeni tvorbom moderne turske države, prešli natrag u Malu Aziju.

359