Nova Evropa

S istom privredom i uz jednaki način života u Dinarskim Planinama i u planinama Rodopske Mase, dakle pod istim materijalnim uvjetima, izmedju ove dvije oblasti postoji krupna razlika: dok dinarci danas, od Save do Bijelog Drima, govore samo srpskohrvatskim jezikom, pa su po svojoj svijesti i po duhovnim osobinama članom slovenske etničke porodice, žiteljstvo bugarskih planina nije još prelio val poslovenjenja, Neobazirući se kod tog na Juruke, koji su, kako smo vidjeli, kroz pet sto godin4 ostali tudji i oštro odijeljeni od slovenske sredine, uzećemo kao predmet našeg rasmatranja balkanske Vlahe pastire, U Dinarskim Planinama, pa i u Jadranskom Primorju, Roman4 kao etničke cjeline nestalo je već u Srednjem Vijeku, medju mnogobrojnim slovenskim pukom; u bugarskim planinama Vlasi su bili znatno otporniji prema aktivnom procesu poslovenjenja, otporniji čak nego u Tesaliji, gdje su doduše zadržali ime i nomadski način života ali su podlegli grčkom jeziku. Ta otpornost Vlahš na bugarskom tlu mogla bi se tumačiti povremenim prilivima Dakoroman4 iz Karpata u planine srednjeg i istočnog Balkanskog Poluotoka, kojima se obnavljalo i podržavalo vlaško pučanstvo па јиби Dunava. Ali ako ovo i nije možda jedini razlog da se vlaški jezik očuvao u Bugarskoj, neosporna je činjenica, da je neonacijonalizam naših dana zatekao bugarske planine neposlovenjene, s tudjim neslovenskim žiteljstvom. I ta činjenica dovodi nas do pravih uzrok4 koji su u posleratnoj Bugarskoj izazvali prazninu pučanstva, na području Rile i Pirina.

Za posljednjih petnaest godina bugarske vlasti počele su da prave Vlasima teškoće pri prelaženju državne granice: nesrazmjerno su povišene ulazne takse na granici, pa otkupno pravo pasišta, t. zv. »travarina«, i takse za sječu Sore i podizanje koliba; i to u tolikoj mjeri, da Vlasi nijesu bili u stanju podnijeti sve ove nove terete. Uostalom, isti momenat što ga sad tu susrećemo, a to je cijepanje stočarskog područja na različite političke cjelne i teškoće pri stanom prelaženju političkih dranicA4, bio je ponajdlavniji uzrok i kod dinarskih stočara Srednjega Vijeka, koji ih je sprečavao u seobama i sve više silio na sjedilački način života. Kako je, u naše dane, Još i prodaja stočnih proizvoda na trakijskom tržištu naglo pala, Vlasi stočari, pritješnjeni tako mnogim neprilikama, u malo su se godina odbili od bugarske granice, — prestali su da izdižu na svoja ljetna staništa u Bugarskoj. Sada trački Vlasi kreću u proljeće u planine u Trakiji i u Južne Rodope, unutar grčke državne granice, i tu ljetuju; iako je ovo područje manje prostorom, pa se i ljetuje u njem pod skromnijim uvjetima nego u pašom bogatim Rili ili Pirinu.

360

O =