Nova Evropa

A novaca nema. Sjeo Ivan uz drum, pa vidi gdje prolazi bogati trđovac; on njemu: »Daj novce!« Trgovac, doznavši za cilj, nudi Ivanu da sam sagradi crkvu; ali Ivan ne vjeruje trgovcu: on ga ubija i za orobljeni novac dradi crkvu. Ali su ljudi odmah osjetili u crkvi nekakav teški zadah; spočetka su posumnjali na neku staricu: da možda ona ne »kvari zrake! Ali, izašla starica, a zrak je ostao isti, Izašli su svi ljudi iz crkve, i »u crkvi je ostao Ivan sam samcat, a svi su otišli — jer nisu mogli izdržati mrtivački zadah ,,.« Smisao ove bajke je, naravno, u tome: da se crkva socijalizma ne da sagraditi na krvi. — Još je odredjenija, u pošledu političkih nastrojenja Zamjatina, satirička pripovijest »Mi«, Njezina se radnja odigrava u XXVI stoljeću. Pripovijest je pisana u formi dnevnika gradjanina »Jedine Države« — »Integral«, koja radi na ostvarenju veličanstvenih planova, Za bolji uspjeh ovih planova, cijeli život ljudi, uključujući i vrijeme odmora, strogo je regulisan državom; ova »nesloboda« uporedjuje se sa plesom, čiji se sav »duboki smisao« sastoji »u apsoluinoj, ekstatičnoj podredjenosti, u idealnoj neslobodi«. Čak i umjetnost, pa dakle i poezija, »sada već nije bezsistemno pjevanje slavulja —: poezija je državna služba, poezija je korisna stvar«! Svake godine, na dan J ednakomislija (»konformizam« Andre Žida!), bira se pošlavar države: protivno zastarjelim demokratskim običajima, cio izbor traje samo pet časaka, Za poglavara se stalno bira od svih priznati vodja, koji se zove »Dobrotvor« (»Blagodetjelj«), Ali, u ovoj tako harmonično gdradjenoj državi, pojavljuje se nezadovoljstvo, pojavljuju se žene-bundžije, koje glasaju protiv »Dobrotvora«, i dižu zastavu bune protiv države, zato što ova nivelira sav život! Sam pisac dnevnika ne može da odoli vrlinama pobunjenicA; ali, u posljednji čas, on se plaši svog junaštva, i kaje se, Samo, prije toga, on se podvrđava naročitoj operaciji mozđa, koju preporučuje država a koja udaljuje iz čovječje8 mozga »centar uobrazilje«; tada, ovaj stopostotno lojalan gradjanin vidi u pobunjenoj ženi i njezinoj ideji o trajnoj revoluciji — koja čuva ljude od »atrolije misli« — tek opasan recidiv stare bolesti, U ovaj lik žene-bundžije Zamjatin je unio svu svoju težnju za ličnom i političkom slobodom, sav svoj protest protivu pandža okrutne države koje nose smrt,

Ovaj politički pamflet Zamjatina, u svjetlosti novih dogadjaja, koji se sada zbivaju u SSSR, dobija novu aktuelnost, jer je pisac u njemu predvidio mnoge crte izumirućegš režima diktature, koje su se opet ispoljile, Ali je Zamjatin ovim htio pokazati još i više: likom svoje žene-bundžije on zagovara pravo ličnosti nesamo na slobodu već i na vječnu bunu, u ime bune, A ovo ба je neminovno dovelo u ćor-sokak pobunjene osamljene ličnosti, Tako je Zamjatin prošao velik i trnovit put

173