Nova Evropa

ocenjuje зуоје уодје. Ри зуест («отп, пе 1аК исијето да зе kod obrazovanja vodjstva upotrebi kao najvažnija nadopuna izbor glasanjem, po principima formalne demokratije; pa naravno ne isključujemo ni izbor narodnoga predstavništva po Opšte priznatim demokratskim principima. Medjutim, u sam način obrazovanja zajedničkoga vodjstva mi se ovde ne mislimo upuštati, jer to spada u praktičnu politiku, koja se rukovodi po načelima celishodnosti i životnog iskustva; mi ovde želimo da istaknemo samo načelnu potrebu obrazovanja jedinstvenog političko-narodnog vodjstva, ostavljajući lična pitanja i izvodjenje u praksi dnevnim političarima i upravljačima države. Vraćamo se stoga na opšte crte jedinstvenog narodnog vodjstva, kako ga mi zamišljamo. Zajedničko vodjstvo ne sme imati osnov i uporište samo u jednom staležu, klasi, ili u više udruženih klas4, ili u delu naroda koji se — agitatorski — naziva »radni narod«; ono mora imati osnov u celini i biti predstavnikom naroda kao <eline, i to naroda stavljena u političko-društvenu akciju, dakle narodnog pokreta. Staleži, klase, slojevi, uvek su, i ostaju, samo delovi naroda; makako mnogobrojni bili, oni ne mogu nikada da isključivo predstavljaju jedan narod. Narod je obilno raščlanjen, i to je raščlanjavanje sve obilnije što je duže narod živeo istorijskim životom; ali je narod: uvek organski i duhovno povezan, i ostaje uvek duhovnoorganska celina. On nije samovoljna i veštačka tvorevina, uspostavljena i održavana pod pritiskom osvajača ili vladajućih slojeva, ili proizašla pod sticajem i uplivom ekonomskih priliki i društvenoga poretka. Za narode se i ne zna kad su nastali, — oni se obično kao gotova činjenica pojavljuju na istorijskoj pozornici, sa svojim vodjstvom; ali oni, prema svemu ljudskome i vremensko-prolaznome, predstav·ljaju trajnost, da ne kažemo večnost. Oni nesvesno, po rasnom instinktu, a u poznijem razvitku i svesno, pri svim unutarnjim previranjima i promenama, čine i održavajujednu celinu i jedinstvo; ili, kako je rekao Bugarin Janef: »Narod, to je božja celina«. Samo u krugu naroda može da teče i da se razvija ljudski život, pojedinačni i skupni, skladno, svestrano, u svim pravcima i iz korena i celine života. Samo je tu život ljudi vezan za pretke i prošlost, a preko sadašnjosti i savremenika upravljen na budućnost i

52

пренети