Nova Evropa

naprimjer, koliko je marksističkih intelektualaca kod nas pročitalo »Kapitale!) Tako se, izgleda, sve što hoće da postane popularno i političko mora najprije pomiješati sa »moralinskom kiselinom«, kako bi rekao Niče, da bolje drži...

Primjeri koje sam dosada naveo pokazuju ipak, da se stvari i ideje ne neutraliziraju u »moralinskoj kiselini samo zato da se usavrši moralni život čovjekov, ili zato što moral ne bi imao svoje nezavisne vrijednosti već bi morao da ih posudjuje od ekonomije ili nauke o ishrani. Ne, stvari se rastapaju u moralinskoj kiselini zato da posluže nekim sasvim drugim svrhama: samo se moralnim utjecajem može zarobiti savjest čovjekova, njegova ličnost; a onaj ko osvoji čovjekovu savjest, može njime vladati. Moral se, dakle, ne propovijeda zbog morala, nego se propovijeda zato da se može bolje i lakše ljudima vladati.

Kad to znamo, razumjećemo i jednu vrlo čudnu psihološku i socijalnu pojavu, koja se tiče odnosa znanosti i umjetnosti naspram morala. Ako pogledamo u čemu je veličina znanosti ili umjetnosti, vidjećemo da ona nije u tome, što znanstvene pronalaske ili umjetnička djela izradjuju ili izgradjuju svi ljudi, niti što su ta djela i rezultati svima bez dalnjega pristupačni. Veličina znanosti i umjetnosti baš je u obrnutom: znanstveni ili umjetnički rad poštuju lajici zato što mu se dive, što osjećaju da je taj rad daleko iznad sposobnosti prosječnog čovjeka, što iz njega prosijava blago budućeg čovječanstva. Sasvim drukčije miŠljenje imaju »purgeri« o moralu: on im imponira samo onda ako izriče i opravdava sud prosječnog čovjeka, ako u diskusijama o etičkim problemima može svako sudjelovati i svako tražiti za sebe pravo da ima svoj sud. Moral se širi svojim kvantitetom, a ne kvalitetom. Kratko rečeno: »moralnim« postaje ono što se propovijeda masama. I zato što se moral propovijeda i nalaže odoz8o, zato nestaje individualni i lični razvoj čovjeka, čovjek se odriče svoje savjesti, svog prirodjenog prava i instinkta da svoj život uredi po vlastitom ukusu i sudu, čovjek se sve više dragovoljno odriče prava na odgoj svoje djece, na obiteljski život,i drugo. Nije tome, kao ni ratu, kriva kultura! Civilizatorna dobra i kulturne vrijednosti tako su u sebi mnogostruke, da

392