Nova Evropa

po sebi pretpostavljaju upravo suprotni ekstrem, gotovo patološku istančanost ukusa i razuma. Otupjelost koja umjesto toga nastaje, posljedicom je manije kolektiviranja i uniformiranja, ukoliko ne svjesne rušilačke težnje i kulta mehaniziranoga duha u zdravu tijelu. No ovo posljednje je samo eksces; a prvo je istorijski proces. Neispravno bi bilo prema tome iz istih razlog4, mislim, i shvatanje, da bogatstvo i svježinu ličnog života treba tražiti u povratku k prirodi i u nediranju kulture, jer današnja kultura — u normalnim prilikama — te osobine upravo pretpostavlja; ali su zapreke koje se danas postavljaju punom kulturnom životu tolike da onemogućuju harmoničan razvitak individua. Napadati kulturu zbog otupjelosti savremenog čovjeka, isto Je tako pogrešno kao i napadati Židove za tešku ekonomskopolitičku situaciju. To znači, improvizirati uzroke i a а ћос identificirati na površan način ono što je neidentično. Savjest prosječnog čovjeka, ukoliko uopće još postoji kao lični doživljaj pravde ili nepravde, ukoliko uopće čovjek još posjeduje spontanu svijest dužnosti (a to opažamo da je kod mladih generacija sve manje), usmjerena je na jedno: treba izmijeniti socijalne prilike, reformirati socijalni sistem. Na koji način, to ovdje za nas nije važno. Да nas je važno ustanoviti, da su sve moralne snage koncentrirane na jedan svakako velik i plemenit cilj. I ukoliko današnji osurovljeli čovjek uopće ima još neposrednog i nediktiranog moralnog doživljaja, onda je to doživljaj bijede njegova bližnjega. Bijeda je bolest savremenog socijalnog organizma, pa Zato moramo računati da je i držanje zdravih dijelova tog organizma danas zapravo abnormalno, primjereno bolesti: sve što nije u vezi s tom bolešću, nema nikakove vrijednosti ni važnosti za savremenog čovjeka, on počinje da tupi za sve osim za ljudske socijalne vrijednosti. Žrtvovao je sve što je ljudsko u njemu da spase jedno koje je u opasnosti: žrtvovao je obitelj, djecu je poklonio kolektivu i ulici, žrtvovao Je svoje zdrave interese i talente, svoje zanimanje (mnogi koji bi možda u normalnim prilikama bio dobar krojač ili matematičar ili pisac romana, smatrao je da će biti socijalno korisniji ako postane lošim propovjednikom), svoju karijeru. Nećemo se ovdje pitati, da li je dobro ili ne ako, na-

393