Ritam

Stones i jedan od najznačajnijih elemenata rock’n’rolla. KarijeraThe Rolling Stonesa u periodu od 1965. do 1969. meandrirala poljem rock’n’rolla susrećući se i obračunavajući sa svim zabludama kroz koje je ta muzika prolazila u to vreme. Eksperimenti sapsihodelijom i indijskom muzikom, novim instrumentima sitar, marimba i dulcimer su korišćeni na albumu “Aftermath” drogom u privatnom životu itd. Sa izvođačkog stanovištataj periodje značajan jer je u njemu došlo do konačnog profilisanja odnosa između Jaggera i Richardsa. Čini se da je negde oko 1966. Mick Jagger postao svestan svog histrionskog talenta koji mu je omogućio da postane rock’n’roll glumac bez premca. Uloga belog pevača rhythnm & bluesa ograničavan je njegove histrionske pretenzije te je on sve češće na koncertima preuzimao druga lica ironizirajući sebe, ulogu pevača u rock’n’roll bandu pa čak i samu muziku koju je stvarao. Za to vreme Kcith Richards je profilisao do tančina svoj izgled autentičnog buntovnika i odmetnika i na taj način postao rockerski kontrapunkt svom artificijelnom klegi. Ta međuigra savršeno je funkckonisala ali neki kasniji događaji baciće potpuno novo svetlo na ulogu ova dva džentlmena u istoriji The Rolling Stones, Rock muzičari tog vremena voleli su da misle o sebi kao “erotskim političarima” koje zanima sve što ima veze sa revoltom neredom i o stalim stvarima, naiz-

gled, lišenih smisla. Tako je, bar, govorio Jim Morrison, a njemu treba verovati kada je ta oblast u pitanju. Emanirajući zlo i nasilje, na opšte zgražanje roditeljskog malogradanskog sveta, prizivajući pobunu i nepristajanje, na opšte zadovoljstvo mladih, The Rolling Stones su, svesno ili nesvesno, bili u prvim redovima narastajuće i sve jače kontrakulture mladih. Kada su prvi putposetili Kaliforniju dočekao ih je transparent na kojem je pisalo: “Dobrodošli Rolling Stonesi, naši drugovi (“comrades”) u očajnoj borbi protiv manijaka koji imaju moć”. “Nema evolucije bez revolucije” govorio je Mick Jagger u to vreme. Njihov najbolji album iz tog vremena “Beggars Banquet” (1968) pored toga što je značajan zbog njihovog prvog izleta u country i coutry blues vode “Prodigal Son”, “Factory Oirrl”, “Salt Of The Earth”) sadrži i tri odmetničke himne koje su savršeno komunicirale sa vremenom u kojem su nastale (“Street Fighting Man”, “Sympathy For The Devil”, “Stray Cat Blues”). Naredna 1969. godina je po mnogo čemu najznačajnija u karijeri Roling Stonesa. Tri događaja su je o beležila: smrt Briana Jonesa, album “Let It Bleed” i übistvo u Altamontu. Tama Brian Jones je originalni član Rolling Stonesa i po mišljenjima nekih poznavaoca skriveni lider banda, Renegatski purizam,

47