RTV Teorija i praksa

Zagrebačko Nedeljno popodne (8. april 1979) počinje telopom koji predstavlja srce od kolača ili, kolač-srce (ko šta više voli) iz koga tek što je izrezano jedno parče „koje čeka na griz”. Gledalac koji se već nagledao Nedeljnih popodneva pouzdano zna da če ga zagriz u ovo od srca televizije ponuđenog kolača odvesti u šećernu tampon-zonu televizijske zbilje (uživo, danas i ovde), bez velikog duhovnog izdatka i posebne čulne legitimacije, doći će ponovo do „hitmejkerke” Blondi i njene nehajno očešljane kosice. lako će nju übrzo grubim rezom smeniti EPP koji reklamira šminku „Krke” (po licenci, naravno) uz pripomoć sijaset lepuškastih plavuša, naš pasionirani blondaš lako ne zaboravlja onu nebrižljivo doteranu Blondi ~na engleskom jeziku” koja se kupa u iskricama sopstvenih anglosaksonski plavih očiju. Ukoliko nije postao pasionirani TV erotoman (što je vrlo naporno i teško!) možda će se za trenutak setiti da je ova emisija pre neku godinu imala jednu golicavu, tako reči obnaženu tj. seksološku rubriku koju su, kažu, „braća gledaoci skinuli” radi nepodobne tematike za jedno informativno-mozaično popodne. Zaista, od tog doba se u popodnevu ništa bitno nije promenilo: sve su plavuše na broju, i Blondi po ko zna koji put Osim što Neia Eržišnik tumači pokatkad „sredstva proširene reprodukcije” ove Blondi koja po njoj „učinkom” zamajavaju zatomljenog i malozainteresovanog gledaoca kolačarskog popodneva. Rečju hrordčara televizije: u satiričnoj zameni vrednosti, preraspodela erosa ~na tačkice” označava jedini govor o ekonomiji sa kakvim-takvim pokrićem tog istog popodneva. Kaleidoskopska televizija čini narodu razne (samo)usluge, i toga se ne boji glasno odreći, a ni otpevati. U to ime, zabeležimo jednu strofu šlagera koji je Arsen Dedič komponovao specijalno za emisiju Kritična točka (TV Zagreb), koja inače „informativno”, a takođe mozaičnom tehnikom, raspravlja o problematici gledaoci i televizija: ,Ja televizor u stopu pratim najpre vesti onda sve zatim. U svome svetu mi smo se stisli i teievizor za mene misli...” Sasvim tako. Bez ironije, bez podsmeha, smrtno ozbiljno koliko i numere koje ova kaleidokopska pesmica „filuje”. I sve to dato nekoliko puta (mozaično!) u emisiji koja pretenduje da gledaocima približi suštinu televizijskog medija, upozna ih sa njegovom tehnologijom, razmotri razrast komunikološMh parametra po „več viđenom” programu JRT. Ako nizašta drugo,

156