RTV Teorija i praksa

2. interesovanje za televizijski program kod devojčica sa uzrastom raste, a kod dečaka je konstantno, 3. odlični učenici i u nižim i u višim razredima više vremena posvećuju „vantelevizijskim” aktivnostima od ostaie dece, 4. televizija ni u nižim ni u višim razredima ne smeta učenju. U nižim razredima televizija ne ometa ni igru ni zabavu, ali u višim razredima ona skraćuje vreme igre i zabave, 5. učenici nižih razreda češće gledaju dnevni (prepodnevni i popodnevni) program, dok učenici viših razreda više gledaju večernji program, 6. kod učenika nižih razreda televiziji se najviše vremena poklanja za vreme raspusta, dok učenici viših razreda televiziju najviše gledaju preko vikenda, 7. oba uzrastna nivoa najviše gledaju program za odrasle (najpopularniji su kaubojsM filmovi), 8. učenici i nižih i viših razreda gledaju televizijski program uglavnom sa roditeljima, 9. televizija kod oba uzrasta koja su ispitivana, smanjuje broj socijalnih dodira, 10. televizija smanjuje broj poseta bioskopu ili sportskom terenu, 11. roditelji smatraju da televizija utiče pozitivno na njihovu decu, a samim tim da utiče i na povečanje interesovanja dece, 12. iz svega navedenog možemo izvuči zaključak da televizija, bez sumnje, utiče na dečje aktivnosti (na ove koje smo ispitali deluje, na žalost, više štetno nego korisno), a pošto roditelji, ako žele, mogu „kontrolisati” uticaj televizije, treba da biraju emisije zajedno s detetom i da ih gledaju, a posle da razgovaraju o gledanom programu.

124