RTV Teorija i praksa

ganjajući ga u osamu, u stvaralaštvo, u poraz i u propast Odlazili smo tako, te noći, pod uraganskom rikom elementarne muzike, u nigdinu, kao i naši pradedovi - Borini savremenici, što su takođe srljali u ništavilo ostajući u mestu, okovani bukagijama sivila i besmislenog pragmaiizma, rascepljeni izmedu nagona i realnosti, i u omami slićni američkim crncima o čijem je iracionalnom egzodusu Vibjem Fokner, kao i Borisav Stanković o našem življu, ispevao, u pripoveci Pohod, veličanstvenu himnu. ... Činilo se kao da je i Ringo osečao isto, i da je to simholizovala železnica - lokomotiva u punoj brzini za koju se nadao da će je videti: - kretanje, poticaj na pokret koji već beše udario u glavu njegovom narodu, nagon tamniji od njih samih, nerazuman, onaj što sledi i traži opsenu, san, svetao oblik koji nisu mogli razaznati jer nije bilo ničeg u njihovom nasleđu, ničeg ni u pamćenju staraca što bi drugima govorilo: „Ovo je ono što ćemo naći”; ni on ni oni nisu mogii znati šta je to, pa ipak ono beše tu - jedan od onih impulsa, i neobjašnjivih i nesavladivih, što se od vremena do vremena jave među Ljudskim rasama nagoneći ih da se pokupe i napuste svu sigurnost i prisnost zemlje i doma da bi se zaputili ni sami ne znajući kuda, praznoruki i slepi prema svemu, osim prema nadi i sudbini.

132