RTV Teorija i praksa

za saradnju” (a razlog nezainteresovanosti?) „Možda se misli po sistemu - šta ja sad tu mogu da učinim ako napišem nešto... zato što retko ima konkretnih rezultata... samo se priča. I sad, šta tu vredi što ču ja da pošaljem ispunjen taj upitnik, možda će se napraviti neka emisija i - ćao... O tom problemu smo pričali i sad ostaje ne znam kome da se on reši”. Drugi razlog koji se navodi za nezainteresovanost auditorija je što emisije nisu pravljene tako da privlače i podstiču na javljanje („... slušaoci se javljaju zavisno od toga koliko im je tema emisije interesantna... koliko je u stanju da ih zaintrigira”). Neki od slušalaca se ne javljaju i zbog neprihvatanja načina na koji se prema njima ponašaju pojedini voditelji. Naveden je primer postupka voditelja jedne od zabavnih emisija RNS: „Koja je to sloboda od slušaoca tražiti da uzme slušalicu i vrišti tamo na telefon... Baš zbog toga se nisam nikad javila jer znam i kakav je voditelj i do čega vas može dovesti... Ja treba da budem debelokožac da to na mene ne ostavi utisak, da se ne zbunim i prihvatim razgovor u tom stilu”. Takođe, kod nekih slušalaca postoji izvesna nesigurnost i strah od javnog istupa (,Ja bih se javljala ali bojim se da to što napišem neče ispasti dobro”) i o tome treba voditi računa kada se pozivaju na saradnju, kako bi se ohrabrili i uverili da će sve što kažu ili napišu biti prihvaćeno sa pažnjom i poštovanjem. KAKO POVEĆATI SLUŠANOST Prema mišljenju intervjuisanih omladinaca, slušanost programa će se povećati ako se neke (naročito egzistencijalne) teme obrađuju angažovanije i slobodnije, ako se poveča obaveštenost slušalaca o programu (između ostalog, predlaže se najavljivanje sadržaja koji se predviđaju za emitovanje u samim emisijama i, eventualno, informisanje o njima preko TV), i uvedu izvesne novine. Među njima se predlaže: da emisije prenose pozdrave (~to daje pečat ličnog... intimnog”); da se u emisiju übace manji kvizovi, nagradna pitanja; da se daju prikazi književnih, muzičkih i drugih događaja i ostvarenja; da se emituju vesti od posebnog interesa za pojedine kategorije slušalaca, ili čak pojedince (npr. za studente kada ima posla za njih u studentskom servisu, obaveštenja o izgubljenim, odnosno nađenim stvarima, i sl.); kao i da se prenose neki delovi najboljih emisija domačeg i stranog programa (npr. nešto iz budimpeštanske emisije Kabare). Prema mišljenju intervjuisanih najviše može da se učini, kako u pogledu unapređivanja kvaliteta omladinskih emisija, tako i u motivisanju mladih da ih više slušaju, odgovarajućom

40