RTV Teorija i praksa

fizička i pravna lica pod jednakim uslovima učestvuju u javnom informisanju što ukazuje na znatne razlike koje nisu samo terminološke nego i konceptualne prirode. Nije, međutim, precizirano da sva fizička i pravna lica imaju i pravo da slobodno osnivaju i izdaju javna glasila na šta ukazuje savezni zakon. U pogleda javnosti rada državnih organa i otvorenosti izvora informisanja uopšte, savezni zakon je i tu dao mnogo bolju formulaciju stavljajuči sredstva informisanja u aktivniju ulogu јег obavezuje organe društveno-političkih zajednica i druge državne organe da moraju sredstvima javnog informisanja učiniti dostupnim informacije kojima raspolažu. Razlika je velika s obzirom na to da državni organi u svom radu prikupljaju razne informacije koje i ne moraju da objavljuju ali sredstva informisanja imaju pravo dostupa tim informacijama pa se predviđa i novčana kazna za one koji im to pravo uskraćuju. Republički zakon zaostaje za saveznim i u regulisanju uređivanja javnih glasila јег je savezni zakon odgovornost za uređivačku politiku i programsku orijentaciju preneo na izdavača, odnosno na glavnog i odgovornog urednika a u republičkom se ta odgovornost i dalje deli između osnivača i izdavača. Ovako podeljena odgovornost ni do sada nije doprinosila demokratizaciji rada sredstava informisanja pa bi je svakako trebalo izbeći. Posebno je pitanje koliko je dobro regulisano pitanje prava osnivača glasila koja se finansiraju iz javnih prihoda. Tu je, međutim, i jedino revolucionarno i suštinski novo opredelenje ovog zakona o nadstranačkom karakteru glasila finansiranih iz javnih prihoda. Ali, način na koji je operacionalizovan ovaj princip je problematičan jer osim odredbe o nadstranačkom programskom konceptu, ostaju sva prava osnivača (od organizacije, finansiranja, upravljanja i postavljanja direktora) pa se ne može obezbediti pomenuta delatnost javnih glasila nezavisno °d odnosa političkih snaga u telu osnivača. Zato bih podržala već pomcnu!i prcdlog da se izmcdu osnivača i

35