RTV Teorija i praksa

javnog glasila postavi telo koje neće jednostavno odslikavati parlamentarnu strukturu. Za demokratizaciju sistema informisanja značajna je još jedna razlika između dva zakona. Saveznom zakonu je u toku donošenja zamerano što sadrži suviše kaznenih odredbi mada se može reći da je dobro što se on opredelio za sankcionisanje svih zloupotreba slobode informisanja nerepresivnim merama. U njemu npr. ne postoji nijedna odredba o uslovima pod kojima se sprečava rasturanje štampe dok se u republičkom zakonu, doduše pod mnogo liberealnijim uslovima nego ranije, i dalje predviđa mogućnost zabrane nekih novina. Jelena BABIĆ-ERLEMAN Centar RTB za istraživanje PRIMERIIZ ZAKONSKE REGULATIVE DRUGIH ZEMALJA Iz stručne literature je poznato da je u nekim zemljama problem prenošenja informacija regulisan na opštiji način, a ne samo kroz zakon o štampi i zakon o radio-difuziji, da se ne bi zanemarili i drugi mediji kao što su npr. plakati, panoi i sl. koji mogu ulicati na formiranje javnog mnenja a nekada nisu obuhvaćeni nikakvom regulativom. Istovremeno kada govorimo o radiju i televiziji najčešće mislimo samo na njih a ne i na nosioce zvuka i slike u širem smislu što svakako treba zahvatiti zakonskjih aktima. Najsvežiji konkretan primer je video-kaseta NTV Studija B o događajima ođ 9. marta ove godine koja ima i komercijalnu ali i funkciju ulicaja na javno ranenje, da ne kažem i podizanja njegove tenzije. Problem privatne televizije reguliše se na različite načine. Tako je npr. u Nemačkoj ona zahvaćcna ne saveznim nego pokrajinskim propisima ili statutima. Svaki takav propis, međutim, podleže ustavnom određenju gde se kaže šta radio i tclcvizija moraju da budu - istinita, pravovremena i sl. glasila. S druge

36