RTV Teorija i praksa

mišljenja je prvi. Drugi je da se uvažava težina (ono što bi se u statistici zvalo ponderisanjem), učestalost, subjekat koji stoji iza pojedinog mišljenja, broj Ijudi, broj gledalaca, političkih faktora. Najzad, treći ukazuje na to da su i ta mišljenja i podrška koja se u raznim delovima društva njima daju, promenljive kategorije, da nisu jednom za uvek date. Ostaje pitanje na koji način bi to moglo da se izrazi u nekakvom zakonu. Očigledno se radi o principima koji su nastali kao aktuelne društvene potrebe britanskog društva u nekom trenutku, kao aktuelne potrebe, recimo, našeg društva petnaest godina kasnije. Ali, zaista ne znam kojim bi se to instrumentom kod nas moglo izraziti. Možda čak ni kodeksom koji može da bude veoma praktičan npr. u utvrđivanju nekih standarda, nekih odnosa, ekonomsko-propagandnih poruka pa i suptilnijih instrumenata novinarskog rada. Ne znam kako bi se to moglo izraziti kodeksom koji će Ijudi manje ili više čitati. Pitanje je, dakle, da li danas može opstati takva ambicija da, kao nekada, zakoni potpuno regulišu sve delove nekog odnosa a koliko je to materija objektivizovanja raznih interesa i pozicija u drugim instrumentima a ne samo u zakonima. U načelu kodeksi mogu đa se oslanjaju na zakon ali oni bi trebalo da žive na drugoj osnovi a ne samo na ovlašćenju iz zakona. Dragoljub ILIĆ-ERA Radio-televizija Beograd CILJEVI RAZVOJA KAO OSNOVA ZA IZRADU ZAKONA Govoriću pre svega o predstojećem Zakonu o radio-difuziji sa stanovišta onoga što bi on trebalo da reguliše - jer radnu verziju nisam imao prilike da vidim, izuzev one koja se odnosi na javno preduzeće Radio-televizije Srbije. Inače, sećam se ranijeg saveznog zakona od pre nekih 25 godina. Prvo o redosledu radnji za donošenje zakona što je važno jer svaki zakon je u funkciji nekog društvcnog

43