RTV Teorija i praksa

Analiza percepdje novinara sa TV ekrana pokazuje da auditorij ne vidi u njemu otuđenu ličnost, već partnera za razmenu mišljenja, pa prema tome, dovoljno visoko ocenjuje njegovo svojstvo komunikacije. Ali, na osnovu čega se onda pojavljuje kod TV gledalaca osećaj da ih jedan novinar poštuje, a drugi, iako pokazuje maksimalno uvažavanje, svejedno ne govori sa njima na istom nivou. Psiholozi smatraju (u vezi sa tim) da izuzetno važnu ulogu igra to kako se sam novinar odnosi prema svom sagovorniku sa kojim vodi dijalog, i šta on u dubini duše misli o njemu, dakle, kako je „instaliran u njemu uređaj”. Taj skriveni uređaj komentatora, novinara-analitičara nesvesno izbija na videlo, odnosno otkriva se kroz neverbalne načine opštenja kao što su: osmeh, gestovi, mimika, intonacija. Upravo oni postaju gledaocu glavni informator, izbacujući ogroman ulaz „skrivene” informacije o ličnosti na TV ekranu. Sledeći značajni kvaliteti po mišljenju auditorija su „iskrenost i otvorenost” govornika. U procesu obraćanja uloga ovih kvaliteta je svakako primetna. Na osnovu njih se formira osnov poverenja i simpatija prema sagovorniku. Oni izazivaju kod gledaoca poverenje da će saopštena informacija biti verodostojna i istinita. Pored nabrojanih, veoma važni kvaliteti po ocenama četvrtine ispitanika su: samouverenost, odlučnost, zainteresovanost, šarm i osećaj za humor. Ako bismo rezimirali sve ovo, mogli bismo konstatovati da auditorij zamišlja idealnog komentatora i novinara-analitičara s jedne strane kao čoveka samostalnog u donošenju i izražavanju svojih stavova i ocena, samouverenog, inteligentnog, obrazovanog, odlučnog i nepristrasnog, a s druge - kao poštovaoca pre svega svog sagovornika, iskrenog, otvorenog, šarmantnog i nadarenog smislom za humor. Ta idealna ličnost odgovara u celini predstavama praktično svih osnovnih socijalno-demografskih grupa: radnika, službenika, učenika, studenata, osnovaca itd.

108