RTV Teorija i praksa

Procedura marketinške obrade masovnog izbornog tela se pokazuje dvostepenom: a) najpre se masa birača, taj „homogenizovani građanin”, uzgibava načelnim svrhama izbornog ciklusa, i to je faza kolektivnog obuzimanja auditorija izbornim svrhama; zatim b) dolazi potonja faza raslojavanja masovnog stratuma na frakcije nejednakih potencija po broju i sprezi sa opcijom uz koju su apriori prionuli. Tako se prema tom modelu rekonstituisanja masovnog stratuma, pod dejstvom marketinških promocija izbornih projekcija sadržanih u programima stranaka, i efekti te rekonstitucije udvajaju, a shodno tome udvajaju se i procedure marketinške prakse. Najpre se diferencijacijom masovnog stratuma birača, mase, za programima razložene socijalne pretenzije lidera i stranaka izdiferenciraju radikalno prirasli uz te opcije, a tek onda se razvija žestoka propagandna kampanja, praksa, radi persuazivnog pridobijanja apriori neopredeljenih birača za jednu od mogućih opcija. Tako se već ovde otvara problem teorijskog situiranja odnosa između dveju veoma srodnih delatnosti, odvojenih pojmovima - polirički marketing i politička propaganda. MARKETING I PROPAGANDA Marketing u sferi političke prakse je lakše razgraničavati od njemu srodnih fenomena, političke propagande, na pojmovno-apstraktnom, teorijskom nivou, nego li na praktično-empirijskom, tj. s obzirom na praktične konsekvence ili efekte na ponašanje Ijudi, birača. Marketinška delatnost se, po svojim efektima, iscrpljuje u fazi oblikovanja svesti birača o nužnosti izbornog akta, biranja, aktivnog odnošenja prema marketinškom praksom promovisanih izbornih opcija, рге nego što su birači pridobijeni za jednu od promovisanih opcija. Pridobitost birača, mase, za ovu ili onu, već javno-politički identifikovanu, opciju, jeste krajnji efekat propagandne prakse. Na toj tako fluidnoj i empirijski neopažljivoj razlici između efekata

56