RTV Teorija i praksa

marketinške i propagandne prakse, moguće je i diferencirati ta dva modela ili mehanizma smišljenog delovanja na svest i ponašanje birača u izbornim kampanjama, ciklusima. Naime, marketinška praksa se, kao delatnost specifične procedure, obavlja preko njoj primerenih tehnika delovanja na svest i osećanja Ijudi, u cilju javno-političke promocije izbornih opcija koje su u opticaju u toku izbornog ciklusa. I ta marketinška praksa u duhu promocije političkih vrednosti jedne ili druge opcije, ima svoju dinamiku i unapred rangirane efekte koje marketinškom procedurom valja ostvariti, postići. Tako, promocijom političkih vrednosti opcija koje su predmet marketinške obrade, postižu se dva nedeljiva efekta, bitna za samo razumevanje političkog marketinga: prvo, na delu je akt javno-političke identifikacije opcija koje su predmet marketinške promocije, a drugo, sam akt javno-političke identifikacije opcija nanosi u svest Ijudi nešto što je imanentno tom aktu, a to je čitava suma konotacija koje intuitivno prizivaju, komparabilne prednosti jedne u odnosu na druge, marketinški promovisane, opcije. Oba ta efekta, i akt javno-političke identifikacije dobra koje je predmet marketinške promocije, čime se okončava taj akt sa svim pratećim simboličkim ornamentikama, i aktom identifikacije nanesen sloj simboličko-značenjskih konotacija kojima se evokativno prizivaju komparabilne prednosti jednih u odnosu na druge opcije, otvaraju put propagandnoj praksi, praksi smišljenog, persuazivnog pridobijanja birača za jednu od promovisanih izbornih opcija. Propagandna praksa, s tim u vezi, označava delatnost sa apriornim svrhama - da se persuazivnim nabojima nabijene poruke ovaplote u svom dejstvu i efektima, kao mikromehanizam psihološkog obuzimanja mase birača, marketinški promovisanim opcijama, svaku ponaosob uzev. Cilj propagandne prakse posredovane porukama te vrste, jeste da se psihološki iznudi pristanak mase birača uz propagandno inaugurisane,

57