RTV Teorija i praksa

tenzijama društvenog konteksta inscenirane socijalne drame konfliktnog suočavanja izbornih opcija i njihovih subjekata kao aktera izborne kampanje. Odjednom su se, haotičnim socijalnim tonusom obuzeti izrodili čitavi „pogoni” marketinške komunikacije aktera izbornog procesa, naoružani različitim doktrinama o ulozi marketinga (političkog) pri propagandnoj obradi izbornog tela, mase. I ako sve to ostavimo po strani, ostaje činjenica da su se izbori za parlamentarne prezentacije, na prostoru Srbije 1990, odigrali uz intenzivnu maketinšku aktivnost. Ostaje, naravno, analizi da se domogne uvida u red stvari koji je pratio tu, reklo bi se čak razgranatu marketinšku aktivnost. S tim u vezi i površna analiza marketinške prakse, pri obradi izbornog ciklusa u Srbiji 1990, daje mogućnost ispitivanja i provere mnogih hipoteza, pa i modela o kojima je u uvodu bilo reči. Pošto je ugao analize određen komunikativnim aspektima izborne kampanje 1990, to se i čitava analiza arsenala tehnika marketinške prakse ima toj dimenziji marketinške prakse i da podredi. Odmah valja, hipotetički, za sada, utvrditi da je marketinška obrada izbornog mehanizma bila - za mnoge aktere te delatnosti - vraćena već tradicionalno prevaziđenim formama marketinške promocije izbornih opcija. Јег, sama okolnost da je velik broj aktera marketinške prakse bio lišen mas-medijske operacionalizacije poruka koje se pri marketinškoj promociji „izbornih eksponata” razmenjuju sa masom birača, izbornim telom, ukazuje na redukciju mogućnosti, za mnoge, da posredstvom mas-medijske komunikacije, vrednosnim konotacijama svojih opcija obuzmu birače. Posledice redukovanih mogućnosti da se, mas-medijskim instrumentalizacijama, dd zamah dejstvu ideološko-vrednosnih konotacija, simbolički prizivanih marketinškom promocijom „izbornih eksponata”, lidera i opcija, mogu se unapred pretpostaviti. Svoditi čitav mehanizam marketinške obrade izbornih opcija na arsenal prevaziđenih formula i modela

61