SRĐ
— 115 —
ikakva razmišljanja, za kakvu korist, bez ljubavi, uplitanjem kakvog nezgođnog savjetnika ili sroclnika, ili od srčanoga zanosa, nerazmišljenog i časovitog. Sloga izmegju muža i žene ne može biti posljeđica braka skopčanoga sljepački, a bez sloge sreća ne piruje u porođici, jer sloga je tomu glavni uvjet. Ona je i najplođnije srestvo; ona zamijenja sve, pa i ljubav. Brak bez ljubavi za cijelo je nepotpuni brak — jer trajna ljubav, koju ne smeta ništa, vršak je sreće; — ali ako u braku bez ljubavi sporazum vlađa, ljubav može pridoći s vremenom, pa dajbudi pjijateljstvo; a ako i ne nadogje, ipak to ništa ne smeta miru i spokojnosti supružnika, i oni nijesu nipošto nesrećni. Naprotiv u braku, gdje ima ljubavi a ne sloge, nesporazum može izazvati razne prepirke, a te postupačno ljubav, koja nema tvrde osnove, ohlagjuju, pa je konačno i ubiju. Tad se rasprave prometnu u prizore strahovite, i porodično gnijezdo postaje pravi pakao. Ono, što jamči slogu izmegju muža i žene, jest tačni razmjer, tizični i moralni. Za tizični razmjer ja razumijem naj prije onaj godina, što sastoji u tomu da muž bude stariji od žene dvanaest ili barem deset godina. Jer žena, sustava nježnoga i podložna neizrečenijem patnjama materinstva, ne može odoljeti kao muž zubu vremena i godina. Istijeh godina kao muž ona bi uvenula prije njega, pa bi sloge nestalo; a starija od muža bilo bi još gore; i nesloga, nikla iz ljubomornosti, odma bi izvirila. U fizični razmjer ja ubrajam i ljepotu i vanjske tjelesne čari. Ivad je čovjek priličan u licu, žena inia biti od njega ljepša; je li 011 u tomu osrednji, ona ima bit prilična. Žena, kojoj je priroda bila malo prijatna, a koja ima nesreću da ima lijepa muža, nemajući nimalo ili nedovoljno čari da ga k sebi privlači, vazda je s razlogom podozriva i ljubomorna. Na isti način ružan čovjek, koji se oženi za lijepu žensku glavu, sumnja nepiestano o svemu, pa motri svako njezino micanje i kretanje. S Ijubomornosti i bijesnijeh prizora, koji iz nje se razvijaju, život zajednički postaje nesnosan. Ostaje da govorimo o moralnom razinjeru, kome možemo pripisati ove uvjete: Naj prije treba da muž bude bez sumnje učeniji od žene, da ima imanja barem koliko ona, ako ga ona ima. Prije -ncgo postane domaćinom i upravnikom (a ne gospodarom) svoje obitli za postavljanje reda i ravnoteže, muž treba da udalme njeki obzir i priznanje,