SRĐ

— 118 —

sjećajuć se Sofoklovijeh riječi na koncu poznate tragedije, (la naime za ocjenu kakva čovjeka, treba mu pričekat svršetak. Fra Grga počeo je pisati još god. 1840 u srpskom Nar. Listu u Pešti, u Danici u Zagrebu, potom sa svojim besmrtnijem drugom Jukićem kupio je junačke pjesme, pisao bosansku „Povjest i zemljopis", pak kasnije jednako s Jukićem turio u svijet dva-tri sveska „Prijatelja Bosanskoga"; no sve to leže kad umrije (uginu u najboljoj dobi) Jukić. Ali zamašno Martićevo djelo jesu „Osvetnici" anonimne majke od straha Vučedolskijeh vukova. Za nas su n. p. Obrenov') i Luka Vukalović, 2 ) pjesme koje nigda uginuti ne će. U njima ima pjesničkijeh epizoda vrijednosti neumrle. Rastanak Luke Vukalovića od žene i kuće, pa od hranitelja (volova) tako odvaja da nas sjeća na rastanak Ektora od Andromahe u Omera. Pa Martić čara i sa čestijem aforizmima, kao što je n. p. onaj: Priroda mu samo njegovanje A sloboda rajsko radovanje. Što se jezika i frazarija tiče, to je sve suho zlato. Ali treba onu pjesmu razumjeti. Za to i ocjena u „Vijencu", kad su Osvetnici u Zagrebu preštampani g. 1877, nije bila povoljna. 3 ) Ali prestanimo, jer Martić nam je, hvala Bogu, još živ. Biće gotovo dvadeset godina da je u dokolici u Kreševu. I potreba mu je bilo počinka, jer je on bio u broju onijeh narodnijeh borilaca: quibus ingenium contudit patientia longa laborum.

') Stampan je prvi put u Zagrebu g. 1861. Pjeva dogagjaj iz g. 18")7 a potpieau je od Nenada Pozuauovića. Ima 6 glava, od kojih po našem mišljenju naj bolje su: „Suđbovauje, Erceguša i Osveta". Pjesma ima 22^0 stihova. J ) 1 drugi je suopić štampau u Zagrebu g. 1863. Naslov mu je „Luka v ukalović

i Boj na Grahoveu na Spasovdan g. 1858, pjesma od Kadovana". Dijeli se u seđam

giava, od kojih eine uam se najbolje „Hajdukovanje" i „Grrobovi". Ima pjesma okolo 5500 stihova. O ostalijem snopićima i ue govorimo, n. p. o trećemu „Вој turski i ernogorski g. 1862 pjesma od Badovana'', ni o četvrtomu „Kiko i Želić", ni o potonjem. Doći će valja da vrijeme, da i o tomu reeemo ko;u.

3 ) Nekakva uas je unutruja milina obuzela, kad se latismo pera da u ovoj prigodi zametnemo dvije rijeei o euvenom pjesniku fra Grgi Martiću. Oeitujemo javno da pošto proeitasmo „Oevetnike", osjetismo u nama neku nasladu, koja uas je u narodnom ponosu ojačala, i koliko smo se više slađili tijem štivom, toliko preee doprijesmo do tvrdog uvjerenja, da su uprav „Osvetniei" osvetiii našu umjetnu epopeju, koja je bila od mnogo strana gagjana, a nizana megju inostrano zelje presagjeno na naše zemljište. Donekle je tu kritika imala pravo, jer Osmanida ima ta-