SRĐ

— 450 —

— Da, što tražiš clakle od mene? — Tvoje krajevstvo; ti ćeš bit moj ministar i moj brat, a ja kral— Ja krajevstva više nemam. — Ti imaš tvoje ime i tvoja svojstva, ja toga trebam; podaj mi to za cijenu i zamjenu tvoga života. Ja ću te povesti u tvog strica. Ja ću mu bit sinovac, a ti ćeš bit moja desna ruka. Zakuni se da ćeš mi bit vjeran i poslušan svakom momu migu; zakuni se grobom tvoga oca; tako te Brahma, Vichnou i Siva, Trimourti,') trojako Brahmanično upućene pomoglo! Biraj život ili smrt! Kadau je oklijevao, ali Somlo bješe odlučan. Krajević ке napokon prigne i položi veliku zakletvu, što potresa nebo i zemju, jer znadijaše što ga čeka, ako upane u ruke svojijeh dušmana. Za to ga izmoli da mu povrati sabju, tu milu očevu uspomenu, kako on kazaše. Ta sabja bješe prosta na oko, ali u zamaliu bješe munevita proti Unima 2 ) i Ginima. Priča se da je bila skovana od mune i trijeska. Somlo koji ne znadijaše ništa o vrlinama te sable, vrati mu je bez otezana, a zadrža kona i ostalo oružje. Obdan se skrivahu, a obnoć putovahu za oprez. U večer rascareni krajević bi podvržen novoj kušni svoga udcsa. Vrač, — jer Somlo bješe vrač ujedno i razbojnik — sudeći da je opreznije svezati jezik svomu sužnu, stavi koju карЏх vode na dlau od riike, рготгпЦа vrh toga koju satansku riječ, pa proli u obraz mlađićev govoreći: — Ti ne ćeš više govoriti. — Nesrećnik od maha zanijemi. Trebalo je da podnaša ustrpjivo ovu novu grdobu svoga nametnika, jer gorko osjećaše svoju nedaću. Međutijem vrač mu obeća da će mu povratit riječ netom postane krajem. II. I uputiše se put Raman-a putujući svu noć. U zoru povukoše se u jednu pećinu, gdje dva druga spavahu naporedo po po dana, i dok jedan spavaše, drugi bdijaše. U večer opet se digoše na put. Tri dana tako protekoše bez napasti. Četvrti dan, iza nekoliko sa-

') Trojiea. ') ^iudima umriijem.