SRĐ

— 978 —

trebalo, da se za svaki slučaj ovdje nađe . . . Tu bješe i ložnica Tranova i Andrijina. A s protivne strane od kolibe, na dva ćoškaod tora, režahu vezani u singirima „Mrkov" i „Garov", koji da se puste mogli bi se slobodno s koja ti drago dva vuka u koštac uhvatiti. Eto, — i to je sve u glavnim potezima iz cega se sastojaše ovaj katun. A što se tiče okoline i negova položaja, tu bi mučno i sam Turgenev dobio voju da ga kome opisuje. To bješe duboka kotlina, okružena sa sviju strana najprije omanim, pa poslije, kao da se u tome nadmetahu, sve višim i višim talasastim bregovima, koji se jedan iza drugoga tako uporno uzdizahu, da se oni krajni pretvarahu u čitava visoka brda, koja do takvoga stepena sužavahu tvoj vidokrug, da ti i samo nebo izgledaše kao kakvo poveliko guvno, koje ti se činaše da bi ga lako mogao kamenom prebaciti. Ovi pak bregovi i brda bijahu obrasli sitnom ali gustom grabovom, jasenovom, Jeskovom i, iz rijetka, dubovom gorom, iz koje štrčahu ogromni krševi i gembeli, rastureni i razbacani u gomilama na sve strane, da ti se čini kao da se nalaziš pred ruševinama kakve ginovske građevine iz „hijade i jedne noći". Ovdje, od sad, mogli bismo redovno svakoga |eta vidjeti Trana gdje skače oko koza i ovaca po onim glavicama, i nekim neartikulovanim glasovima razgovara s nima, da bi se Bogom zakleo e se lijepo među sobom razumiju. Ako se slučajno odvoji gdjegod u stranu ili izostane od ostaloga stada po neka koza ili ovca, pa počne blejati ili večati, on bi to isto i sam učinio, kao kad bi im se odzivao: ovamo, ovamo! pa poslije bi dodao: brrrr, ili kac, kać i, za čudo, brav bi se odmah vratio k stadu! No, ako se slučajno nađe po neka tvrdoglavica, pa se ne povrati odmah na negov poziv, on bi se onda ozbijno na nu na]utio i žestoko bi joj zaprijetio, ali ne već na onom „nemuštem" nego na čisto „naškom" jeziku: „Vala kolooko, ili, vala kitoreso, platićeš mi to zanago, акђ se ikad ja i ti uhvatimo!" Po neki put, on bi i zapjevao, kad bi mislio da ga niko ne čuje. Najprije bi se prokašjao, zatim stavio prst u uho, malo otegao vrat, pa ciliknuo iz svega glasa: Sve za slavu Boga