SRĐ

— 979 —

milosnoga, a za zdravje Knaza svijetloga... pa bi onda stiskao ruku i izmahnuo nom od sebe u vazduh i završio: taaaa! uobražavajući kao bajagi da puca iz puške. U veče, pošto bi sredili i zatvorili stoku u torinu, ne bi se nikad lijenio da i Stanuši priskoči u pomoć u nenu teškom poslu, i ako ga ona nije nikad za to molila. On je se i s Andrijom lijepo slagao i više puta ostajao sam kod stoke cio dan, dok bi ovaj, među tim, odnio da proda balu drva бак na „pjacu", i za ono što bi za nu dobio, kupio sebi duhana i kartica; sebi, velim, jer Trano nije nikad pušio. On je zadovolan bio kad bi mu Andrija kad i kad donio po koji fišek, da bi mogao po neki put i „ozbijski" pucati iz kumbure, što mu je od svega milije bilo. Među tim, nije mu bilo krivo, kad bi po neki put робео Andrija da se umila i oškoviće oko Stanuše, kao mačak oko gigerice, pa mu ona podvikne: „ Mrš otole lacmanski sine, e ću ti sve zube u jabucicu ućerati!" Andrija bi uvukao vrat u ramena, pa bi, kao ni luk io ni na luk mirisao, pobjegao iz „stana" kao oparen. Trano bi se samo smiješio i u taj mah slađe bi je pojubio nego da mu covjek da da se sit cicvare najede . .. Preko dan, poslije popasa, odgonili su obično svaki dan stoku na vodopoj i plandište na Uble, gdje, u oskudici vode, dogonahu gotovo i svi zabrdski cobani svoju stoku. Ovdje bi on i opet postao predmet zajedjive šale i zadirkivana cijeloga plandišta. Tek bi ga opazili da se pomoli iza kakvoga ždrijela, odmah bi se digla graja kao da bi kurjaka vidjeli: „Evo div]ega čovjeka! Evo divjega čovjeka!" — i cio dan ne bi ga na miru ostavili... S toga se on, kad god mu je to moguće bilo, klonio da dođe na Uble, za što mu je i Andrija na ruci često bivao. On bi više puta došao do blizu plandišta, pa onda izostao i sakrio se pod kakvu gredu, umolivši Andriju da mu donese krijući h]eba i vode, i tu bi ostao za sve vrijeme plandovana, i tek bi izašao i pridružio se stoci, pošto bi se razišli svi čobani iz plandišta. Među tim, ovo stranene i uklanane od društva i od ]udi još ga je više podiv]avalo, da je najposlije i izgledao kao pravi div]ak. Ona razbarušena kosa, koja mu dijelom štrčaše kroz proderanu kapu a dijelom priklapaše ono „batifogasto" lice, što mu ispod he viraše kao bu]ina ispod