SRĐ

— 1079 —

као potočići које svak navrće na svoj mlin; a udruženi bićete kao silna rijeka, koja je postala od voda malenih potoka i rječica, i kuda nadre ona, ruši sve. Teško se i spasti od ne a kamo li je slugom sebi učiniti! ... Za tim malaksa i pade u odar. A poslije zamoli sinove, da ga pridignu, da još jednom vidi plavo nebo dukjansko i gore zemje svoje. Blagoslovi sinove i završi život svoj riječima pravednoga Jova: „АИ dani moji bješe brži od glasnika .. Prođoše kao brze lađe, Jcao orao kad leti na hranu!... 24. IX. 1903. DANIELE CORTIS. — Antonio Fogazzarro. Glava XVIII. (19) No ćne bitke. Jedanaest je ura kucalo one noći 28-og marta na trgu „Navone" i „Sapienza", mjesećina je udarala u kuće i puste nogostupe, suproć uzvišene crne polace „Madama", kad barun di Santa Giulia izađe sam. Zaustavi se na pragu, obrte se da pogleda rasvijetjeno predvorje. Vratar smjerno izagje preda h, misleći da želi štogod. — Što hoćete? osorno reče mu barun. Zar ne smijem više ni stajati ovdje? Onaj osta zapanen. — Mislio sam! nasmjehnu se glasno Di Santa Giulia i, okrenuvši mu leđa, ode ravno put Sv. Luiđa francuskoga. Sam bješe predao Senatu svoju ostavku na senatorstvo, lakonski, bez jedne riječi pristupa ili zaglavka; i bijaše predao jedno zapečaeeno pismo svome drugu, lajniku predsjedništva. Niko tada nije zatražio od hega tu stvar; to je bila negova slobodna odluka, razmišjena odavna ujedno s drugim težim odlukama, prepravlena u tajnosti srca kada mu ne ostane više