SRĐ

— 1080 —

vjere da će se spasi od bučne propasti. Ova mu već bješe nad glavom; nije bilo više vremena za očajna sredstva kojim joj se bješe u posjedne doba očajnicki opriječio. Počinuti i pustiti da se sve surva; drugo mu ne ostajaše. Odvjetnik Boglietti bijaše mu pisao odmah na 25-og, po pogodbi skloplenom s Cortisom, da je riješen svakoga duga prama Banci; ali mu barun bijaše oholo vratio pismo, kunući se da ne će nikada primiti ponude gospodina Cortisa. U istinu ne bješe mu od znatne pomoći. Bio je ugrezao u mnoge druge dugove, isto onako opake. Samo da namiri svoje gubitke na igri, samo da bude još priman u više ili mane tajne igračnice koje je posjećivao, pošto se obratio najrazglašenijim rimskim zelenašima, bješe dirnuo u neke vrijednosne papire nekih malojetnika svojih štićenika, bješe ih založio i za hih dobio novaca. Sada je djelo bilo izašlo na vidjelo; imalo je doći pred sud. U toliko mu je makao bio progutao sve, i on se, pored svih žrtava, nalazio u nemogućnosti da isplati svoje dugove od igre. Više nijesu igrali s nim; vrata sreće bjehu mu zatvorena, a vrata sudskog dvora otvorena. No u negovoj žestokoj naravi, smjesi snage i pokvarenosti, ohola odluka da se ne prigne pred Carreovima bješe tvrđa nego igda. Tri ure prije nego je predao svoju ostavku u Senat bijaše ga sreo na trgu „di Pietra" odvjetnik Boglietti i gotovo na silu odvukao u svoju pisarnicu, govoreći da vaja svakako da govori odmah s nim. Tu mu bješe priopćio jedan prijedlog, povjeren mu, onaj čas, ne hoćaše kazati od koga. Odvjetnik obećavaše da će ga izmiriti sa svim negovim dužnicima, da će mu spasti čast i slobodu, da će mu pribaviti dohodak dovojan za život, pod pogodbom da se za sveđ iseli u Ameriku. Di Santa Giulia, uvrtjevši u glavu da je sve to djelo hegove punice i žene mu, nije ni htio slušati prijedloge odvjetnikove, koji mu se kleo da ne pozna ni po viđenu kontesu Tarkviniju ni kćer joj; da nije primio prijedlog ni od nih ni od poštovanoga Cortisa; bijaše izašao bijesan iz pisarnice dok odvjetnik vikaše za nim da ne prima odreku, da će noć donijeti savjeta, da će sutra u jutro doći k nemu radi definitivnog odgovora. I sada iđaše namrgođen svojoj kući, ponosita čela kao uvijek, s rukama u špagu, stiskajući kjuč od kovčega u kojemu