SRĐ

— 410 —

Dijete se na te riječi umirilo, i u cik zore izdahlo. U srcu se milosrđniee zbila velika promjena. Zora je zatekla kleceći kod postejje djetine; novim žarom plamte nezine oci; nova čustva uzrujavaju nezino jadno srce: Ma quando 1' alba torna a la crociera trova la suora immobile, dov' era. Sta presso il morticin curva a ginocchi e una luce npvella e ne' suoi occlii: uno spasimo strano, una diffusa onda di amore irruppe ne la chiusa sua vita; sopra un mar glauco e sonoro aprirsi vide ella una porta d' oro; le parve in cjuelle immense onde sparire, tremo, comprese, si senti morire. Koga da ne gane ovo duboko custvo materinstva u srcu jadne milosrdnice? To je g'las, to je pobjeda svemožne Prirode. U „Maternita" je Ada Negri dala oduška svojem dubokom sažajenu prama nevojnicima na ovom svijetu, isto kao u svojim prvašnim djelima „Fatalita'* i „Tempeste". Ali uz ovo čustvo ističe i svoje štovane i Jubav prama majci, na po se, i prama obiteji, u opće, prama obiteji, gdje vlada sloga, mir i |ubav. Svojim pjesmama ona ne ruši, kako su možda mnogi o6ekivali od emancipovane pjesnikine dvadesetog vijeka, otar obite^ski, ona mu dapače utvrđuje temeje, podavajući mu osobit sjaj, posvećujući |ubav, temej svake obiteji. Niko ne ćuti tako duboko sažajene kao žena. Ovo plemenito čustvo, prirođeno duši Ade Negri, bilo je glavni pokretač nezine žarke poezije na utjehu i okrepu svili onih nevojnika, koji su na ovom svijetu da trpe, da se muče, da se bore sa svakom nevojom. Samo je žena mogla tako duboko ćutjeti u srcu svojemu uzdahe nevojnih i potlačenih. Ova je žena spojila u divnom skladu čustvo sućuti s osjećajima majke, i tako dopunila svoju vlastitu moralnu sliku. Svoje duboko milosrđe prama nesretnicima izražava Ada Negri na osobito živ način u „Ninna-Nanna di Natale". Na ogništu umrla vatra; djetešce spava, a majka mu šije novu hajinicu. Ali