SRĐ

— 412 —

Тек onda će se svijet radovati i veseliti, što je došao Kra] mira i lubavi. Toga će se dana svaki prag okititi grančicom od masline, da štiti kuću, gdje će Jubav zaslađivati život. Tek će onda majka u miru i radosti dojiti svoje dijete, a nad odraslim mladićem brižUvo bdjeti, da ne sađe s puta kreposti i poštena, te će ga, oplemenujući mu srce, oboružati proti svim varkama i napastima ovoga svijeta. Ali zato piu non dovra, piti non dovra nessuna donna, per legge di servil fatica, lasciar la casa e abbandonar la cuna. Libera Dea di tempio immacolato, verso la luce conđurra l'Eroe da la sua carne e dal suo spirto nato. E tutti allor saran fratelli in questa relig'ion del doloroso grembo che li creo pel sole e la tempesta: nel sogno, nel lavoro e ne la messe fratelli: — in nome di Colei che in tutti gl' idiomi del mondo e con le stesse infinite carezze in fondo al pio sguardo e le stesse lacrime nel cuore, perdonando susurra: O flglio mio! Dovršivši svoje nauke u Lodi, dobila je Ada Negri mjesto pučke učitejice u Motta Visconti. U tom malenom selu, u onoj kukavnoj školi, gdje je ucila čitati i pisati koji stotinak razuzdane seoske djece, nikla je prva klica nezine „Maternita". U svakoj učitelici ima nešto od majke. Premda je Ada Negri u slobodnim časovima vodila gotovo div]i život, lutajući cijele ure po šumama, po pojima, uzduž rijeke, ipak je morala u svome srcu ćutjeti nešto neobično pred onim malenim, razuzdanim stvorovima, od kojih je svaki u sebi nosio jedan udes, jednu sudbinu. Nakon nekoliko godina povrati se Ada u ono mjestance, gdje je razvila svoju prvu djelatnost; ali nije više bila ona nepoznata, prosta pučka učitejica, nego slav|ena pjesnikina. Stupivši opet na ono poznato tle

e il passato di lotta e di speranza, il suo ribelle e splendido passato ricoinjiarve, senz'ombra e senza veli.