SRĐ

— 118 —

djelove tijela, mane ili više, prama tome како oni razdirahu }udsku zadrugu. Tako osakaceni idu naokolo po torbi, dok se ne povrate na svoje prvo mjesto. Tu ugledaju Muhameda, rasporena od glave do trbuha ; zeta mu i učenika Aliju, pak krivovjerca fra Dolčina iz Navare i Petra Mcdicina iz porođico Cattani. Ovaj sijaše razdor i neslogu među Boloncima, i među Grvidom iz Polente i Malatestom iz Rimini, zato mu je grlo prerezano, smrvjene nozdrve i jedno uho. Kurije navcde Cesara da pređe preko Rubikona i krene protiv svoje domovine, s toga mu je rasjočen jezik u grkjanu. Bez ruka je Moska dei Lamberti, jer je svojim savjetom prouzročio ubojstvo Bondelmonta dei Buondelnonta. Napokon se pokazuje pjesniku glasoviti trubadur Beltram dal Bornio, koji je nagovorio Riharda, mladoga krala, da se pobuni najprije protiv svojega brata Riharda Lav\ega srca, pak protiv svojega oca Henrika II. Engleskoga. S toga mu je glava otkinuta od trupla, te držeči je za kose, svijetli sebi kad ide. 29. Između onih, koji su sijali razdor i neslogu, upoznaje Dante jednoga svog rodaka. To je bio Geri del Bello, kojega neprijate^i izdajnički smakoše, a sada čeka, ko će da ga oosveti. U desetoj torbi nailaze pjesnici na krivotvorce, lcoji truhnu nogrđeni gadnim, smrdjivim ranama. Među tim nesretnicima opazi Dante i svoga nekadašnega učidruga, Capocchi-a iz Sijene, koji se bavio s alkimijom. 30. Dante ugleda u istoj torbi dvije sjene, gole, blijcđe, gdje trče, srtajući na one, koje susretaju. Jedan je Gianno Schicchi, koji se uvukao u postelu na mjesto mrtvog Buosa Donati, te mu je pošlo za rukom, da pred svjedocima izdade zakonitu oporuku na korist Simuna, sinovca pokojnog Buosa, radi čega dobije na dar najlepšu kobilu od cijeloga stada. Druga je sjena Mira, koja da zavede na grijeh svojega oca, prečini se drugom ženom, i tako izveđe svoje veliko nedjelo. Zatim ugleda Dante jednoga, koji bijaše sličan guski, jer mu vrat bijaše tanak, a trbušina naduvena s vodenice. To je majstor Adam iz Breše, koji po nagovoru knezova od Romena kovaše krive florentinske novce, radi čega ga živa spališe. Do nega stoji Putifareva žena, koja okrivi pravednoga i čistoga Josipa; te Grk