SRĐ

— 304 —

nam potpunu geneologiju poznate porođici Boiigon-Maquart. Nazad nekoliko godina on je realizovao poznatu trilogiju: Eome, Loudres, Paris. 0 ovijem romanima mnogo se je toga napisalo; a naše je uvjerene, da oni zaostaju sa svakog gleđišta za ostalijem Zolinijem romanima. A sa znanstvonog gledišta, oni su prava znanstvena parodija. U zndnim svojim romanima: Fecondite' i Verita, Zola so je nastojao predstaviti kao moralista, — ali kakav moralista? Lijepo je ovom prigodom opazio Lionnct: „Le monde extericur, au lieu de reveler Dieu a 1'auteur dc Fecondite, le lui caclie. M. Zola rcstc au seuil dc la creation Е1 il reste au seuil de l'ame. Toute Spiritualite manque a son oeuvre. Aussi, cette oeuvre, si ollo cst souvent large, n'est jamais profonde". Glavna je Zolina vrlina: zanosan i plastican stil, koji te potsijeća na Voltaira i Renana. Negovo je pero znalo podati života i mrtvoj materiji; ali Zola nijo bio obdaren stvaralačkim umom, kao što jo bio Hugo, Dumas i drugi. Da je naturalizmu ođzvonilo u francuskoj ki'iiževnosti, to je već svakome poznato. Glavni negdašni nogovi zastupnici, pa i Zolini nekada pristaše, već ga zapustiše. Guy de Maupassant preobrazio se u mistika. Paul Bonnetain, Descaves, P. Marguerite i K. Guiselies, oštro ga napadaju. Naturalizam je propao, smrtni mu je udarac zađao sam Zola. (Nastaviće se).