SRĐ

94

СРЂ. — SBĐ.

i sva poniženja, koja mu je znala da zada pretorijanska bezobzirnost Napoleonovih vođa i vojnika, koji opojeni duhom do onda nečuvenih uspjeha, po staroj vojnickoj navici, strepe sarno pred svojim malim gospodarom, a sa drugim postupaju okrutno, кб da je za njih same bio stvoren svijet. Sve ono, što naši stari tijekom vijekova zasnovaše, priskrbiše i podigoše, oni sebi prisvojiše a mi ostadosmo siromasi u svojoj domovini, a sva naša javna dobra i velebne javne naše zgrade pripadoše francuskomu eraru. Ovo je historička istina. Nego to je bilo i prošlo, kako na ovom svijetu sve biva i prolazi. Ako se nakon takih udaraca Dubrovnik podigao, to on ima opet da zahvali samo nekoj tajnoj moći, što ga i danas prati, kako ga je pratila kroz prošle vijekove, kad se podizao. jednako sam bez icije pomoći, nakon potresa, požara, haranja kuge i svakojakih drugih navala prirode i ljudi. Ne dvojimo za to o budućnosti, jer nam prošlost jamci da zvijezda, koja ravna sa našim udesom, i ako je kad i kad guste oblačine pokriju, ona opet na naše obzorje sjajna sine. I tinr bih bio svršio Dužan sam samo svojoj savjesti, da ispunim nešto, što je za nie neizbježiva patriotična đužnost. Pozivljem Vas za to sve, koliko nas ovdje ima, da prožeti neuskolebivom vjerom u budućnost i opojeni duhonr ljubavi i sloge, bez koje se ništa postići ne da, pođemo ozbiijno i trijezno u susret sudbonosnim događajima, što, ako svi znakovi ne varaju, Providnost vjecna sprema ijudskom rodu, te krepkiin srcem, u ovom po nas znamenitom času, pokazujuć se ljudi, zavapimo sa našim pjesnikom :

„i ako srce žalosno uam cvili, „vedra je pamet u radosti mnogom.