SRĐ

ZGODE I NEZGODE.

25

Eh, otkad je on ustao — rece Marija — već govori misu; sad će se brzo i Trratit. A što je novo ? Antun još nije bio ni zinuo, a Marija mu stane cestitati: Da, drago mi je — reče — a bila bih se zaklela da je muško. Da, da, ti si gatala — prihvati Antun — po Marinu nošenju, jer vi žene i to znate pogoditi što će koja rodit. Jesam -— odvrati Marija — i baš sam ugonetala, jer u Mare je bio ispupčast trbuh; tad je vazda muško ; a to si mi ti jutros potvrdio svojom radosti, koja ti se vidi u licu. Moj Bože! Svak se veseli muškomu ! U Konavlima, kad dođe otac javit paroku porođaj u svojoj kući, ako je muško, ispali kuburu prije nego će zakucat, i po tomu parok zna da se nekomu našlo muško dijete. Jest, jest, tako je — doda Antun — a ako je žensko, uljeze u kuću otac pokunjen i prosto javi: Grosparu, našlo mi se dijete — i to je znak da se rodilo žensko. Jest baš — prihvati Marija — niko se ne raduje porođaju žene. A zašto, Bože moj, tako ? No Antun bješe зе uscrvio stojeći na vratima, a ponešto i ozebao; Marija ga ne nudi da uljeze, i sjede, ne časti ga čašicom, kako je to u prijašnjijeh paroha bio običaj. Ovaj dum Ivo ne dava nikomu ništa, ni Bogu tamjana, kako puk govori, ne dava nikomu ništa, a sve njima, pak je omrznuo svakomu i poprijeko ga giedaju; a u svemu je pravi škrtica i u nošnji i u hrani. Nije ga zazor ni odrpan izaći a kamo li okrpljen. Hrani se jadno; malo sočiva i dvije grimice, to mu je sve. Mrsna nigda i ne okusi, ako mu ko ne donese na čast. Bježi od ljudi, ne opći s nikijem, a to da ne bi došao u prigodu da rnu otpane koja para. Ele nastran čovjek i samoživac. Dok je Marija još koješta s Antunom čevrljala, eto ti gospara paroka iz crkve, a Marija se povuče u ognjište da spravi ručak gosparu malo kafe i to sumjese, jer više je bilo ispržena ječma nego kafe. Kad pop ugleda Antuna, upitaće ga : Eh, Antune, što je novo ? Gosparu, došao sam ti javit da mi se noćas rodio sin. Da, čestito ti, moj Antune!