SRĐ

PJESNIKOVA TAJNA

351

pružala: odvratih da mi prijateljstvo nije dosta. — Bog znade, koliko sam bio kažnjen radi ove kukavštine, kad to ispovijedah njoj, uza sve grijehe, sve slabosti koje su me činile nedostojnim one uzvisite ljubavi. Blaga i ozbiljna riječ njezina, poljubac njezinih usana, učiniše mene čistim, kao što nas očisti onaj val vjekovječnosti, koji se kadgod nadvija nad našu dušu poslije molitve; ne osjećam više ni bol ni sramotu one svoje prošlosti. Takav bijaše početak onog mog veza. Ne vjerujem da nie je uprav ni gospođa ikada za zbilja ljubila. Mislim da su glasine što je svijet prije toga sipao o njoj, a njeke prijateljice njezine o mužu joj, bile puste izmišljotine; da je ona smislila ne naj sretnije sredstvo daihporeče; da je oholost nju potakla da izabere jednoga koji je pjesme pjevao, o kojemu svijet a kadgod i novine govorahu; da je dopokon ona imala neku intelektualnu znatiželjnost ljubavi, valja da i njeku moralnu potrebu tronuća, nepojmivu potrebu' da trpi i da čini drugoga trpjeti; samo da čuvstvuje jako na ovom svijetu a da ne stavi na kocku onaj drugi. Reče mi uprav, da, kad bih je htio ljubiti ljubavlju ukroćenom dužnosti, ona mi ne bi to mogla braniti, ali da bismo bili obojica nesretni. Morilo bi je grizodušje, što me odvraća od ženidbe, koja je za me bila nužna, budući ostao bez drugijeh srodnika, osim jedinog brata, već oženjena; a moje godine nijesu dopuštale da još dugo čekam da se okućim. Nesretne li godine za me! Kadgod bih sam sebe varao pričinjajući sebi da ljubim onu gospođu; a tad bih se ljutio što je nađem uvijek tako oštru, i pouzdanu u svojoj kreposti, kako gospoduje sama sobom. Mnogo češće osjećao bih se hladan, a dok je mene mučilo što sam neiskren, mučili su me njezini zahtjevi; jer kazivajući da je ljubomorna moje vile, litjela je vladati sama u mojoj pameti, nadahnuti me prama svojim mislima i naklonostima. Nije joj nedostajalo uma ni nauke; ali ako između Vas i mene, prijateljice moja, ima valja da mnogo duševne srodnosti; bilo je odveć malo između mene i one gospođe. Ona je imala religiju ukusnosti i kićenja. Ne samo kićenost tijela i odjeće bijaše u njoj zamamljiva; već i oblik svakog i naj manjeg kretanja svake riječi, cijelo držanje. Sve bijaše u njoj izabrano. To bi me privlačilo; ali je ona tu