Student

Dalji razvitak privrednog sistema

Novi privredni sistem rezultat je, s jedne strane, postignutog stepena razvoja proizvodnih snaga naše zemlje a, s druge strane, novih društvenih odnosa koji proizilaze iz procesa razvijanja i učvrščivanja socijalističke ekonomike kod nas. Stoga, kad je reč o novim uslovima privređivanja, treba razlikovati dve stvari: prvo, društveno-ekonomske faktore koji su uslovili nov način upravljanja i rukovođenja privredom i, drugo, konkretne forme i organizacione oblike sprovođenja u život novog pivrednog sastema koje se još nalaze u procesu stvaranja i usavršavanja. ШК*А DRŽAVE U PRHAZNOM PERIOĐU Oaoovne postavke klasika marksizma o državi prelaznog perioda svode se na to, da proletarijat svrgavajući buržoaziju i razbijajuči njenu državгш organizaciju preuzma vlast u svoje ruke uspostavljanjem diktature proleterijata, s timšto proleterska država počinje da odumire od onog časa kada proletarijat đođe na vlast (tj. na vlast u svakom pogledu). Prema tome, proletarijatu je neposredno IKJsle revolucije potrebna centralizovana vlast »i radi gušenja otpora eksploatatora i radi rukovođenja ogromnom masom stanovništva, seljaštvom, sitnom buržoazijom, poluproletarijatom pri »uređivanju socijalističke privrede« (Lenjin). I kada pomoču te centralizovane sile-države proletarijat završi svoj istoriski akt oduzimanja sredstava za proizvodnju od kapitalista »samim tim on uništava samog sebe kao proletarijat, samim tim on uništava sve klasne razlike i klasne suprotnosti, a time i državu« (Engels). Sa pitanjem vlasti u prelaznom periodu najuže je povezano i pitanje огganizovanja socijalističke privrede i stvaranja socjalističkih odnosa u proizvodnjL Prelazni period od kapitalizma ka komunizmu sadrži mnogobrojne unutrašnje suprotnosti u kojima se formira socijalističko društvo. Stoga se i novi ekonomski zakoni socijalizma nalaze stalno u sukobu sa delovanjem zaostalih društveno-ekonomskih procesa i zakonitosti. U kojoj meti đeSaju te unutrašnje suprotnosti i u kom virerftenu se one mogu likvidirati, zavisi prvenstveno od stepena razvoja ma terijalnih proizvodnih snaga odnosne zemlje. Zato se i ne mogu postaviti neki zajednički principi izgradnje socijalizma za svaku zemlju, Nasleđena privredna zaostalost Jugoslavije, koja se ogledala kako u niskom stepenu razvijenosti proizvodnih snaga zemlje tako i po društvenim odnosima koji su u njoj vladali (ostaci feudalizma, naturalne privrede i sl.), zahtevala je znatnu intervenciiu države u prvoj etapi organizovanja socijalističke ekonomike. Zato se ovo гаzdoblje (od oslobođenja pa do 1950 g.) i naziva ađministrativnim per i o d o m upravljanja privredom. Ađministrativnim ga nazivamo stoga, što je đržava u tom razdoblju imala isklju čivu kompetenciju u neposrednom imkovođenju privredom. Razvoj privrede đržava je, naime, usmeravala putem sveobuhvatnog direktivnog planirania, pri čemu su naročito đolazili do izražaia administrativni momenti u formiranju akumulacije (sistem propisanih cena). u njenoj raspodeli (posredstvom đržavnog budžeta), u nivelisanju potrošnje (rac ; nnirano i obezbeđeno snabđevan’ 0 ), itd. Ako u ovom trenutku treba đa ocenimo đruštvenoekonomsku potrebu ovakve intervenciie države u etani ađm’nistrativnog upravliam’a privredom. tada se može konstatovati da je ova intervencija bila u postniečim uslovima neophodna, a samim tim i progresivna. Ovo iz razloga. što ie samo ovakva uloga đržave u nnmenutom periodu omogučila sprovođenje eksproprijacije buržoaziie, uz istovremeno organizovanje socijalističke osnove privređivania putem ulaganja đruštvenih sredstava u proširenie matenialne baze zemlje Kolikogod ie ađministrativni sistem upravlianja privredom u prvoi etapi izeradnie sociialist’čke bio potreban i neonhođan. isto tako je u udovima naraclih nroizvođn’h zemlie ovai sictom nosteneno počeo da postaie »kočnica« daliem normalnom razvoiu nrivredo Uirekt’van i sveobuhva+ni plan niie. r>ri novečanoi ’nđustriskoi nroizvodni? (i no kvanti-fnbi i po asortimanu). pri intenzivnoi razme-

ni i privrednoj aktivnosti uopšte, mogao da bude i dalje »sveobuhvatan i direktivan«. Dolazilo je sve češće do »probijanja« postavljenih planskih zadataka i neekonomskih odnosa u sprovođenju takvog plana koji više nije bio u mogučnosti da obuhvati sve manifestacije privrednog života u njegovom več razvijenijem obimu. Dolazilo je, dalje, do sve većih sukoba u borbi administracije sa postoječim ese isti sada već ispoljavali u intenzivkonomskim zakonima s obzirom da su nijem dejstvu kao rezultatu povečane privredne aktivnosti u zemlji. Sve je ovo imalo za posledicu E>ojavu birokratskih tendencija u aparatu državne uprave i, samim tim, zahtevalo odgovarajuće rešenje. A rešenja je bilo dva: ili usavršavati i povećavati državni aparat, ili postepeno prenositi funkcije države na članove društva i njihove zajednice (komune). Dosadašnja iskustva ekonomsko-političkog razvoja pojedinih država, na bazi državno-kapitalističkog metoda rukovođenja privredom, pokazala su da ovaj sistem zaista »postaje polazna tačka za formiranje birokratske kaste i za degcnerisanje proleterske revolucije u sistem birokratskog despotizma« (Kardelj). Stoga smo mi prihvatili, kao јеdino ispravno i moguće daljeg razvoja socijalizma, prenošenje držaynih funkcija na organe samoupravljanja u komuni i preduzećima. SAMOUPRAVLJANJE U PRIVREDI Period 1950 —1951 godine pretstavIja razdobli? orclaza na novi privredni sistem. U to vreme izvršena je decentralizacija državne uprave i privrede, reorganizacija i demokratizacija narodna vlasti, čime su stvoreni uslovi za demokratizaciju u privrednom upravljanju. Prenoseći na organe samoupravljanja većinu svojih privrednih funkcija, država je zadržala samo csnovne regulativne kompetencije za opšte usmeravanje privrednog razvoja zemlje u skladu sa daljom izgradnjom socijalističke ekonomike. Treba, međutim, imati u vidu da odumiranie države pretstavlja dugotrajan proces koji je uslovljen mnogim objektivnim i subjektivnim faktorima (razvijenost materijalnih proizvodnih snaga. socijalističkih društvenih ođnosa. svesti, opšteg obrazovanja itd). Stoga se u ovom trenutku samoupravljanje u privredi može posmatrati samo u svome razvoju, još bez definitivno oformljene sadržine i oranizacionih oblika. Ali, tri su glavne karakteristike koje več sada postoje u našem radničkom samoupravljanju ili su njegova posledica. To je: samostalnost privrednih organizacija, novi način učešča neposrednih proizvođača u raspodeli viška

rada i slobodno delovanje ekonomskih zakona u okviru opštih proporcija društvenog plana. Ključno pitanje samoupravljanja u privredi je način raspodele viška гаda. U administrativnom sistemu upravljanja, kako je pomenuto, raspodela viška rada vršila se centralizovano preko državnog budžeta (postojali su samo neki mali izuzeci u pogledu fondova sa kojima su raspolagala privredna preduzeća). Novi privredni propisi predviđaju, da viškom rada raspolažu kako sami neposredni proizvođači u okviru privredne organizacije, tako i njihovi petstavnici sa pretstavnicima građana u okviru komune, republike i federacije. Stvaranjem pretstavničkih tela neposrednih proizvođača (sresko veće proizvođača, veća proizvođača republičke i Savezne Narodne skupštine) obezbedilo se, da se neposredni proivođači sada pojavIjuju i u jednoj široj društvenoj ч funkciji kada u okviru pomenutih veća stvarno odlučuju o raspodeli viška rada. U sadašnjoj etapi našeg društveno-ekonomskog razvoja još uvek postoje objektivne okolnosti koje uslovIjavaju da se veći deo viška rada гаspodeljuje u okviru feđeracije (obezbeđenje sredstava za dovršenje velikih objekata, potrebe narodne odbrane, opštedruštveni fondovi i sl.). Međutim, sa daljim razvojem naše privrede stvoriće se mogućnosti da neposređni proizvođači u okviru komuna učestvuju u raspodeli sve veće mase viška rada. U prelaznom periodu još uvek deluju zakoni robne proizvodnje. Ovi zakoni naročito dolaze do izražaja u odnosima među privrednim preduzććima, na tržištu poljoprivrednih proizvoda, na svim sektorima razmene. Dok se u opštsdruštvenim razmerama o’cezbeđuju potrebni uslovi proizvodn'e, razmene i potrošnje • putem proporcija društvenog plana. dotle novi privredni sistem u pojsđmačnim odnosima na tržištu kori'ti slobo' 7 no delovanje ekonomskih zakona kao sredstvo za povećanje privrsdne inicijative preduzeća, intenziviranje procesa razmene i proširene reprodukdje. NOVI USLOVI PRIVPEBIVANJA Napred iznete osnovne postavke novog privrednog sistema praktično dolaze do izražaja u postavljanju takvih opštih uslova privređivanja koji sa automatskom primenom treba da obezbede ostvarenje predviđenog razvoja privrede. Društvenim planom ili opštim propisima daju se tzv. prlvređni instrumenti. koii konkretizuju opšte obaveze privrednih organizacija prema društvenoj zajednici. Najvažnije promene u daljoj razradi novog privrednog sistema svode se na sleđeće; Novi privredni instrumenti sti-

S. NIKOLIC

mulativno deluju na podizanje proizvodnih snaga zemljc, s obzirom da uslovljavaju potrebu ekonomske rentabilnosti ukupno uloženih društventh sredstava (osnovnih i obrtnih); U granicama predviđenim zakonskim propisima omogućena je cirkulacija osnovnih sredstava između privrednih organizacija, čime se obezbeđuje njihovo pravilnije korišćenje; Ulaganja u proširenu reprodukciju vrše se u načelu iz kredita koji podiže investitor (komunalna zajednica i privrcdna organizacija, republika itđ.) kod Narodnc banke uz cdgovarajuću kamatu. Time se omogućuje društveno mimntabilnije ulaganje dugoročnih sredstava u investicione objokte; Kratkoročni kređiti takođe se uključuiu u tržišni mehonizam, čime se obezbeđuje racionalno ti’ošanje novčanih sredstava; Komunalnim zajednicama i геpublik.ama obozbeđuju ss samostalni prihodi. Ovo će komunama omogućiti aktivno dejstvo u njihovom privrednom životu, a naročito na sektoru proširene reprodukcije; • U sistemu planiranja otklanjaju se skoro svi administrativni momenti, tako da društveni plan postaje samo sredstvo opštedruštvenog rukovođenja privrednog razvoja zemlje u celini. Dalji društveno-ekonomski гаглтј naše zemlie zasniva se na postavljenim temeiiima društvenog samoupravIjanja. Persnektive stvaranja ekonomskih zajeđnica građana-proizvođača imaiu već s?da svoiu ro x etnu ba/u ozakonjenu novim privrednim propisima i Društvomm planom za 1954 go. dinu. Proces ođumiranja države i jač-mja komune istovremeno će se odvijati. Stevan BLAGOJEVIC

Drvoret

ПРИЧА НАГРАЂЕНА ПРВОМ НАГРАДОМ НА КОНКУРСУ „СТУДЕНТА"

Погрешна љубав

Млади пас извукао се из рупе. Сањао је мирисе и страх и ништа. Нос му је дрхтао. Трава је била мокра, и мирисала je на све. Била је олизана росом. Хтео је свуда. Сунце, већ проширено од умора опустило уши зракова и вуче се на ланцу хоризонта. Провукао се између две даске плота које су га ујеле тврдином, и одскакутао нервозно. Маше репићем. Репић је као лептир, Свуда зелено. Небо чисто. Један зрикавац, други, трећи престаје да трља тужно ножице и скаче у страну. Врана га се не боји. Он трчи с носем у трави. Месец је нарастао. Месечина постаје зелена и цеди се тужно слатко. Он жели на све стране, али може само на једну. Дошао је до ивице шуме. Шума га њуши. Пуна је разноврсних уздаха. Трчи њеном ивицом. Стане, дигне главу и гледа. Опет се сагне и њуши. Неодлучан, улази као да се крије од шуме. као да крије сам од себе то да види да је у њу. Улази као случајно. Један листак му у шали додирну нос. Једна се грана затеже и удари га по ногама шапом. Он скочи, цикну и поче да трчи. Стао је. Зечица је савијена лежала. Мрдала је брковима и укочила стакласт поглед.

Он је мазећи се, дотрчао, пок>ушио је, почео да скакуће, и ставио шапу на њу. Она се лењо извуче испод њега, и отскакута мало даље. Грицкала је немарно траву. Он стоји и гледа је. Она му је окренута леђима. Њена длака тече и топи се као месечина. Мирис цвили нежно и тоне му у дно срца. Тихо шушкање се ваља по лишћу. Он потрчи и скочи на њу. Она не бежи. Онда су се нежно уједали, ваљали, ћичали, па је скочио опет, па опет. Најзад је она побегла, нејасна и округла, зашла је као месец за лишће. Отресао се од среће. Протезао се слатком празнином у себи. Очи су му биле влажне и немирне. Стајао је. Звезде скиче трептањем. Дрвеће маше репићима лишћа. Земља режи тамном мекоћом. Њена зелена длака се диже од језе. Одједном је истрчао из шуме великим скоковима: зуби дрвећа били су бело искежени у ноћ. Месец је лајао за њим. Уплашен, бежао Је у топло познато. Измаглица глади га стиже у души. Небо Је мирисало на глад. Плот мирише на добро. Већ Је иза њега. Слободно и широко маше репом. ЧуЈе познато, споро режање. Дотрчи. Његов велики отац Је растрзао зеца. Мали Је поњушио, зарежао и загризао. Јели су дуго заједно. Сад спава.

Милан РАНКОВИЋ

6

»tudenl