Topola

slobode dubrovačke, kad je prikazivao u -Dubravci svetkovinu slobode. Ali sbiljni zakon i običaj dubrovački nije spajao sa svetkovinom 'slobode vjeritbu i pir dvoje najljepših mladih, koje je jedno drugom u svem slika i prilika te se od srca Ijube. Istom pjesnik Gundulić spojio je slavlje slobode sa slavljem izgledne ženitbe; to je njegova pjesnička domisao, to je krasna jezgra njegove drame. Jasno je sad, zašto je Gundulić tako udesio, da se u drami pristupa svečanomu proslavlju slobode istom onda, pošto je stekla pobjedu izgledna Ijubav Dubravke i Miljenka; jasno je, zašto mudri starac Ljubdrag u pokušanom vjerenju Dubravke za Grdana vidi ne samo ništenje »svih zakona nego i satiranje slobode«. Sastav drame jasno očituje ovu misao Gundulićevu; slobodi je uvjet Ijubav za obće dobro, a ta gine, gdje zavlada samoživska razvratnost; Ijubavi za obće dobro ognjište je porodički izgledan život, kojemu je osnov prava Ijubav i jednakost muža i žene. U kratko: Gundulić polaže slobodu u okrilje Ijubavi. Za to je pir Dubravkin spojen sa svetkovinom slobode Dubrovnika.

Vanjski oblik dramskoga sastava primio je za svoju »Dubravku« Gundulić od predjašnjih dubrovačkih i talijanskih pjesnika, koji su u pastirskih dramah sjetovno pjevali jade i slasti Ijubavnih zapleta, ili u komedijah šaljivo prikazivali mane družtvenoga života; dosta nalikuje Gundulićeva Dubravka navlastito na Tassovu pastirsku dramu »Aminta . Ali Gundulić se povodi za predšastnici

XXXIV