Topola

i komadiće označe brojem. Izždrieban bude Juanov pratilac Pedrillo. Ima li na firmamentu nebesko tielo, na kojem bi Ijubavna sanjarija i kanibalski nagoni ovako tiesno bili spojeni, da se čak na komadiću papira sastanu? Byron odgovara, da poznaje takvo tielo: a to je zemlja. Odmah iza toga vodi nas Byron k Haidiji. Što su sve predjašnje grčke djevojke Byronove prema njoj? Nezreli i nestalni pokusi. Nikada nije moderna poezija Ijepše prikazala Ijubav divljega, prirodnog djeteta. Goetheovi najkrasniji mladi ženski likovi, Greta i Klara, djevojke su iz nižega gradjanstva, i u njihovu se vladanju pored sve plemenitosti vidi malogradjanski izraz; čitatelj osjeća, da je njihov pjesnik frankfurtski gradjanski sin, kojemu se priroda prikazala u nižem gradjanskom staležu, a naobrazba u malom njemačkom dvorskom životu. U Byronovih najljepših ženskih likova nema ništa gradjansko; njihova slobodna prirodnost nije krojena po gradjanskoj navici. Svatko čitajući o Juanu i Haidiji osjeća, da Byron potječe od Rousseau-a, samo što je Byron poradi svoga visokoga i nezavisnoga družtvenoga mjesta slobodnije gledao čovječju prirodu. Ova nam pjesma iznosi na vidjelo goleme opreke. Ali to nije ćutilna, satirično-humoristična epopeja, kakva je Ariostova, nego je stravstvena politična tendenciozna pjesma, puna srčbe, prezira, grožnje i poklika, koji odjekuje kao bojna truba revolucije. Byron ne prikazuje samo grozote, nego ju i tumači. U tom se vidi, da je široki historijski potez u »Don Juanu« isto tako moćan, kao filozofijski duh u »Faustu«, najvećoj pjesmi predjašnjega stoljeća. U »Don Juanu« nalazimo prirodu i povjest, kako u »Faustu« prirodu i metafiziku; ovdje je čovječji život razvit u svoj širini, kako je u »Faustu« stisnut u personifikaciju, a cielo je djelo produkt srčbe, koja je pred očima sviju moćnika vremena napisala: Mene Tekel Ufarsin! Istom u ovom djelu vidimo Byrona podpuna. Iz izkustva je dosta poznavao tečaj svieta, da se oslobodi od nezreloga idealizma. Sad je znao, kakav je prosječan čovjek i što upravlja njegovim životom. Nazvali su ga mizantropom poradi grizke satire, ali on pita: »Zašto? jer vi mrzite na me, a ja na vas ne

29

Lord Byron.