Topola

mrzim«. On je doista kadikad ciničan, ali samo u slučajevima, gdje je narav sama cinična. Dok svaka Ijepota na zemlji imade svoje naličje, težko je braniti pjesniku, da ga pokaže, ma koliko se na to žalio moralist. Byron je došao do toga, da nije znao, gdje bi štampao svoje pjesme. Nakladnici su bili bojazljivi. Prva pjevanja »Don Juana« ne nadjoše ni knjižara, koji bi ih htio primiti u komisiju. Mnogo mu je škodio Southev, koji je u uvodu pjesme »Vizija suda« tražio u vlade, da zabrani Bvronove knjige, a Byrona je nazvao osnivačem i poglavicom sotonske škole. Southev se ovdje ponosi, da je pogodio u čelo toga golijata i njegovo ime objesio na vješala sramote, a tko je junak, neka ga skine. Bvron mu odgovori divnom satirom »Vizija suda«, koja je ujedno parodija Southejeve pjesme. AH ne nadje u Londonu nakladuika. U to počini Byron pogrješku, koja mu je u Englezkoj mnogo škodila. Darovit, ali srednji, radikalni pjesnik Hunt nakani izdavati radikalan časopis sa Shelleyem i Byronom. Shellev iz čednosti nije htio da se pridruži. Cim je Hunt nanjušio, da bi Byron bio voljan pristati, dodje bez ičega sa obitelju u Italiju, gdje mu Byron dade stan i podporu. Sad se pokaza, da medju njima ne može biti simpatije; Bvrona je vriedjala Huntova familijarnost, a Hunta je ponizivala Byronova veličina. Uzalud je Moore odvraćao Byrona od toga prijateljstva, Bvron nije htio pogaziti obećane rieči. On dakako nije slutio, da će biti prvi čin Huntov iza njegove smrti, da u tri svezka ocrni njegovu uspomenu. On dade Huntu »Viziju suda« i »Nebo i zemlju«, krasnu pjesmu o propasti svieta. AU časopis, kojemu je u početku bilo namienjeno ime »The Carbonaro«, a dobio je ime »The Liberal«, izazva takvu srčbu i zgražanje, da je s četvrtim svezkom prestao živjeti. Tako je izbačen iz književnosti, pa je put k činu i k pravomu boju za svoje ideje bio jedini, koji mu je još ostao slobodan. No prije je dao oduška svojemu revolucionarnomu patosu u »Don Juanu« i u »Gvozdenom vieku«. Shelley je vjerovao, da u Bvrona ima slavičnosti i vrstnoće dosta, da

Lord Byron.