Topola

tjeran iz jednoga grada u drugi. On već davno reče, da muž treba više učiniti za čovječanstvo nego pisati stihove. Često je govorio o umjetnosti kao ništetnom, varavom blistavilu. Sad se ujedini sve, da ga prisili na radnju. Suzdržavala ga je još samo Ijubav k Guicciolici. Pomišljao je, da podje boriti se za slobodu Kreola, te je marljivo propitkivao o stanju u južnoj Americi. Ali zemlja, koja ga je najprije ponukala na pjevanje, najviše ga je privlačila. Zato se otme grofici, koje se ne usudjivaše izvrgavati pogiblima i naporima vojnim. Englezki ga odbor Filhelena primi za člana, i dade mu obilatu novčanu pripomoć. U Livornu još primi prvi i posljednji pozdrav Goetheov. Pet mjeseca probavi Byron u Cefaloniji, da se upoznade s grčkim prilikama. Razdjeljujući ratni materijal, topove i novac dopisivaše s velikom marljivošću. Najzad odluči poći u Missolunghi ka grčkomu vodji Maurocordatu. Grci su bili skloni monarhijskoj vladavini. Kako je uvjeren Tre\vlaney, koji je prilike poznavao, bili bi Grci Byrona ponudili grčkom krunom, da je doživio kongres u Jadru. Kad je Byron u Missolunghiju izišao na kopno, dočekali su ga kao kneza. Topovi su gruvali, glazba je ozvanjala, svC' pučanstvo u divljem zanosu navrvjelo na obalu, a u kući, za njega priredjenoj, čekao ga je Maurocordato sa sjajnim zborom grčkih i tudjih častnika. 5.000 Ijudi bješe u gradu, Byron sam izdržavaše 500 Suliota, koji su po smrti Marka Bozzarija ostali bez vodje. Bvron je odabirao najpogibnija mjesta, kao da želi smrt. Htio je da sam vodi čete, koje su imale poći u Lepanto, i nadao se, da će junačtvom i radinošću nadoknaditi nedostatak vojničkoga izkustva; strategijom je imao upravljati posebni generalni štop. Ovdje je Byron mogao vidjeti, kako se silno lična neustrašivost doimlje poludivljih Ijudi; ničim nije toliko zanosio svojih Suliota, koliko sigurnim gadjanjem i mirnoćom u pogiblima. On je sam postao veći čovjek. Kadikad bi ga podišla njegova stara sjeta, ali staza slave bijaše otvorena pred njegovim očima. Svjedočanstvo njegova duševnoga stanja podaje krasna pjesma, možda naj-

32

Lord Byron.