Topola

5. U svima crkvama treba da se odsliaži žalobna služba Božja. Dano u Missolunghiju 19. travuja g. 1824. A. Maurocordato.

Drugoga svjedočanstva ne treba 0 tuzi grčkoga naroda. Grci su u gradu naričući letjeli ulicama i vikali: »Umro je, veliki je muž umro!« Mrtvo tielo bi preneseno u Englezku, ali sn mn svećenici zakratili mjesto u pjesničkom uglu Westminsterske opatije. Ipak »uzvišena nad kudnju Englezke i hvalu Grčke« ostade njegova uspomena na zemlji.

Byron je uz Shakespearea ponajbolji pjesnik englezki. Njegov je način pjevanja plod neskladna talenta i neskladne epohe; jer njegova velika pjesnička snaga nije našla pravih zadataka ni u svojem narodu ni u obće u svojem vremenu, pa se pjesnik dade i na izpitivanje nepravih zadataka. Premda je Byron bio pjesnički orijaš, ipak je najzad vidio, da svojih problema ne može iztumačiti, pa je stao očajavati; opazivši nesklad u životu i svietu osjeti u duši veliko nezadovoljstvo, koje se je doskora pretvorilo u svjetsku bol, u preziranje svieta i u očaj. Nitko nije ovih čuvstava silnije prikazao u pjesmi nego Byron, za koga bi se moglo reći, da je Faust, Prometej i Don Juan u jednom licu. Ova je vrst poezije postala izgledom mnogih pjesnika, pa se ovaj smjer zove by ronizam. Dapače može se reći, da je Byron bio pjesnički ideal za cielu epohu. Jedinstvo i harmoniju u pjesničkom osjećanju i radu uzalud ćeš tražiti u Byrona, koga su razmazili priroda i Ijudi. Uza sve to njegova su djela trajan spomenik titanske duše, koja je naviestila rat svim prilikama tadašnjega evropskog družtva. Njegova je poezija izniela znamenitu u ono doba ideju, koju su toliki pjesnici iza njega prihvatili, na ime: da se nalazi grdno nerazmjerje medju pojedinim dielovima našega družtvenoga ustroja, i da je sva sudbina čovječja ovim neskladom pokvarena. Byron je svojim smjerom probio nove putove i

35

Lord Byron.