Topola

znaci predmet djelatnosti osb. iza glagola sentiendi i declarandi: accipere, audire, docere, edocere, cognoscere, dicere, loqui, scribere, judicare de alqa re, de alqo, o, za, na; također iza supstantivd, in libro quinto de natura deorum, Theophrasti de vita beata liber, de Massivae nece judicium i sl.; skraćeno govoreći, sed de memoria (= disputioni de m.) destinatus est proximo libro locus, Quint. 10, 7, 33. Odatle za oznaku odnosa: o , glede na, pogledom na, s obzirom na, sto se tiče, s, za, credere, diffidere de alqa re, de Dionysio admiratus sum; satisfacere de injuriis; omnia de pace experiri; de numero dierum servare fidem; quae ignorabant, de L. Domitii fuga, cognoscunt; illo incommodo de Sabini morte perlato; probat rem de mittendis legatis; quae postea acciderant, de angustiis rei frumentariae accipit; et de expugnando oppido et de flumine transeundo spem se fefellisse; usu venire de a1q0.,/) s adjektivom za adverb. oznaku, de integro, iznova, opet; de improviso, iznenada. dea, ae, /. božica, * d. triplices = Parcae, * d. siderea, noć, * d. novem = Musae, * d. venatrix ili silvarum = Diana, * d. bellica = Minerva. de-albo, 1. pobijeliti, columnas; posl. gl. fidelia. deambulatio, onis,/ [deambulo] šetanje, šetnja, jednom Ter. Heaut. 4,6, 2. de-ambfilo, 1. šetati se, prošetati se, (do umora). de-Smo, 1. 1) zatrdvljen, Zaljubljen biti (u koga); žestoko ljubiti, ginuti za kim, alqam; također d. alqd, vrlo se što komu mili, omili, Plaut. 2) (Ter.), od srca zahvalan biti komu, d. te, Syre. de-ilnuo, 1. razoružati, exercitum, jednom. Liv. 4, 10, 7. de-artuo, 1. [artus] upr. ud po ud rastrgati, tp. prijevarom upropastili, zatrti, raskućiti, alqm, opes, Plaut. de-ascio, 1. [ascia] upr. gladiti bradvom, otesati; tp. oglobiti, prijevarom upropastiti, senem, Plaut. de-bacchor, dep. 1. izmahnitati, hučati, Ter.; d. ignes, bjesne. debellator, oris, m. [debelio] pobjednik, dobitnik, * ferarum. de-b6llo, 1. 1) intranz. dbratovati, rat svršiti, cum alqo; (Liv.) debellato, iza dovršena rata; često impers. 2) tranz. a) * svršiti, lixam, b) sasvim pobij eđii, svladati, * alqm; -(• Illyricum. debčo, ui, itum, 2. [od de i habeo, od koga što imati, zato dužan biti] 1) novce itd. dužan biti, dugovati komu, alcui pecuniam, fru-

mentum; posl., animam debere (Ter.), dužan biti i kosom na glavi ; lUi quibus debeo, moji vjerovnici ; kal. Jan. debuit (morao je platiti); ii, qui debent i (u Liv.) debentes, supsf., dužnici ;* opus debentes, nadničari, najamnici. Odatle tp. a) dužan biti, kratiti, ne đaf/i, non posse alcui alqd debere; tibi hoc video non posse deberi b) dugovati, bbvez\an biti na sto; u pas. ide koga što, pripada mu što, d. alcui gratiam, -j- mutna officia; patriae hoc munus; communis fides quae omnibus debetur; honores, laudes, poenae debitae, * navis quae tibi creditum debes Virgilimn; finibus Atticis etc., * debere (mora platiti) patriae poenas, * debent mihi Turnum haec sacra, po ovoj žrtvi treba da sa mnom dijeli mejdan T.; s inf. dužan, držan biti, morati, [o moralnom zakonu, dužnosti, kadšto i u blažem smislu, pristoji se, valja, a samo u pjesnilcđ = necesse est]. o) dugovati komu što, zahvaliti ili hvaliti, d. ei hanc laudem, multum illi, alcui beneficium, * salutem, vitam; alcui omnia; plurima pro beneficiis; * d. se, sebe = svoj život; * o zlu, hoc quoque Tarquinio debebimus; s quod; apsol. dužan biti hvalom komu, obvezan, zahvalan biti komu, alcui. 2) kao što ocptCXio, otpXiaxdvio, zakonom udesa ili prirode određen biti, trpjeti ili učiniti što, debitus destinatusque morti, žrtva smrti, mors naturae debita, koju treba po prirodnom zakonu trpjeti; vita, quae necessitati debetur, pripada; * fatis debitus Aruns; * tellus fatis debita; sudbinom određena i samo * debitus conjux, suđeni, * debita moenia, * Pergama debita, kojemu je propast suđena, * haec debita, ova neuklonljiva sudbina, * tempora debita; * debere urbem, sudbinom određen, da utemelji grad, * ventis debere ludibrium, biti gira vjetrovima. debilis, adj. s f komp. [de-habilis] sakat, uzet, slab, Idman, senex ; membris omnibus captus ac d.; claudi ac debiles equi; unum (corpus rei publicae) debile, infirmo capite; * manus, * navis, * ferrum; tp. nejak, nemoćan, slab, iznemogao, infirmos ac d; praetura manca ac d.; qui hac parte animi tam d. esset; (Tao.) ingenio debilis. debilitas, atis, f. [debilis] sakato st, slabo 6 a, linguae, membrorum, (Tao.) pedum, ulozi, podagra; tp. aniini; i pl. debilitatio, onis,/. [debilito] tp. nemoć, mlitav ost, animi , jednom Oie. in Pis. 36, 88. debilito, 1. [debilis] 1) sakatiti, slabiti, skršiti, alqm, membra (alejs) lapidibus; * liiems d. mare, razbija valove. 2) tp. oslabiti, skršiti, slomiti, opes Lacedaemoniorum; viri

276

dea—debilito