Topola

non est debilitari dolore, frangi, succumbere; desperatione debilitati; homo afflictus, debilitatus; debilitatus (klonudem duha ddvrdćen) a jure cognoscendo; d. animum, spem alcjs. debitio, onis, f. [debeo] (rijetko) dugovanje, dug, pecuniae, gratiae, debitor, oris, m. [debeo] 1) dužnik. 2) dužnik, tko je komu hvalu dužan, * animae, * vitae; -j- apsol. debitum, i, n. [partio, od debeo] 1) dug, solvere alcui d., debito fraudari; (Nep.) morbo naturae reddere d., vratiti prirodi dug, eufem. = prirodnom smrti umrijeti. 2) f dužnost. de-blatero, 1. izbrbljati, izblebetati, alcui alqd,' Plaut. de-canto, 1. 1) pjevajući govoriti, prikazivati, * miserabiles elegos; -j- Halosin Ilii; apsol. (Aurei. Viot.) epulandi decantandique Jus; obično s preziranjem: dosadno, bez duha sto raditi, pervulgata praecepta; eas omnes (quaestiones) percursas animo et prope dicam decantatas habere. 2) apsol., dbpjevati, sed jam decantaverant, jednom Oie. Tuso. 3, 22, 53. de-cedo, etc. 3. (inf. perf. sync. decesse Ter. Cio.), 1) otići, poći, odilaziti, ex Italia; de agri parte tertia, de Numidia; cursu suo, zaći; (Nep.) ex Ingratorum hominum conspectu morte. Napose a) i. t. o vojnicima : poć i, krenuti, de colle; -{- loco superiore; inde; de, ex, ab statione; apsol. b) t. t. o magistratima (činovnicima), osb. namjesnicima, koji po svršenu službovanju iz provincije odlaze, ex ili de provincia, i samo d.; Romam ad triumphum ; u prilici, decedere de vita i samo decedere, prč staviti se, preminuli; (Aurei. Viet.) voluntaria morte, c) d. alcui de via in via, Ter., i samo d. alcui, Caes. (iz poštovanja ili iz mržnje) ići kamu s put a, ukloniti se; * nocti, calori; tp. a) (rijetko) d. de via, s puta zaći, sići s pravoga puta, zastraniti, p) o posjedu, pravu i si., odustati od 0., odreći se 6., ustupiti što, de suis bonis omnibus; de jure suo, (U/o.) jure suo; de officio i samo officio; (rijetko) a superioribus decretis; također (Nep.) d. de foro, ostaviti f, ne baviti se više parnicama, y) * d. alcui, uzmicati pred kim, biti lošiji od k., peritis; Hymetto mella. 2) prolaziti, prestajati, nestaj ati, gubiti se, popuštati, febris quartana; aqua, pada; (Ter.) de summa nihil d., ira d.; (Liv.) id suis opibus; cura decessit patribus de Antiocho; (Sali.) invidia d.; * sol, zapada; * tempora, * die decedente. 3) = cedere, uspij evati, prospere decedentibus rebus, jednom Suet. Caes. 24.

DSeSlea, (ili -Taj, ae, f [AtxsXHa] Decel ej a, mjesto u Atici na beotskoj granici. decem, adj. num. card. deset. December, bris, e, decembar ski t.j. posljednjega mjeseca rimske godine, koja se isprva počinjala s prvim danom marta, te je imala 10. mjeseci, a poslije 12. mjeseci, mensis; Kalendae, Nonae, Idus Decembres; \ bez mensis = mjesec decembar. decemjugis, adj. [d. i jugum] kao supst. šo. currus, deset er bp rezna kola, jednom Suet. Ner. 24. decempeda, ae, /. [d.-pes] mjera (motka) od 10 stopa, za mjerenje polja. decempedator, oris, m. [decempeda] mjerač jednom Cio. Phil. 13, 18, 17. decemplex, icis, adj. [d.-plico] deseterostruk, jednom Nep. Milt. 5, 5. deeem-primi, orum, m. desetaoi prvaci (deset prvih vijećnika u municipijima i naseobinama). decem-scalmus, adj. na deset vesdla, jednom Cio. Att. 16, 3, 6. dbeem-vlr, viri, m. decemvir, (član zbora od 10 muževa, često u pl. decemviri, magistratska oblast rimska od 10 članova), d. legibus scribendis, sacrorum ili sacris faciundis, agris metiendis dividendisque ili za pojedini slučaj agro metiendo dividendoque. Odatle decemviralis, adj. decemvirski; -viratus, us, in. decemvi/rstvo. decens, adj. s * f komp. i * f sup. [partio. od decet] 1) dolikujući, pr istoj an, pristalo, \ amictus, * quid verum atque decens; (Tao.) habitus. 2) dražestan, lijep, krasan, * Venus, * Gratiae. decenter, adv. s * f komp. i sup. [decens] pristojno, kako se pristoji, zgodno , lasciva decentius (= quam magis decet lascivire) aetas, decentia, ae, f. [decens] pristojnost, jednom Cio. n. d. 2, 58, 145. dSceo, cui, 2. krasili, resiti, dblikovati, pristaj at i komu, o haljinama itd., alqm toga picta d.; * forma viros neglecta. Odatle tp. dolikovati, pristojati se komu, pristojno je, valja, id quemque decet; oratorem irasci minime d.; quid deceat in oratione, caput esse artis decere; * quo me decet usque teneri? čemu da joste dulje čekam ? (Ter.) decet nobis (dat.). deceris, is,/. [dfjoJpj)?] desetorka, lada s 10 redova klupa za veslače, jednom Suet. Cal. 37. de-eerno, crevi, cretum, 3. (syno. perf. oonj. decrerlt, inf. decresse, plsqf decresset, decressent Liv.) odlučiti, odrediti, 1) 1.1. o sucu, magistratu, napose o senatu: odlukom, zaključkom, odlučiti, odrediti, proglasiti, alia

277

debitio—decerno