Zenit

»Proljetnog Salona«. Mi siuo voć prosle godiue naglasili kako je odvratno to papirnato slikarsko meso što se zove »umetnost«. Ali kad bi mi imali »pravo« sto bi onda svi naši »umetnici« slikari, koji prodaše masne aktove i odoše u kartaske vcčcri. Zar su to oni, od kojili so očekuje »preporod« jugoslavenske umetnosti? Osim Gecana i ovaj put Palavičinija, nеmа što da se spomene. Neznanje svoga zanata. Kopije iz modernih casopisa i razglodnica. Gocan sa svojim novim pokusajcm (»U krčmi«) opravdava nadu u »promenu pravca«. Pa la vičini isto tako, iako nаm se čini јоš uvek premalo. Skulptura zahteva svladavanje prostora a ne slikarsko »Probleme«. Portroti пока ostanu u atoljou na prodaju. Izlozbe treba da su manifestacija umetnosti. Gde Lunasče к baš kod Gecana pronadje »dadaizam« puška ga ne übila.

KOLA ZA SPASAVANJE

Prvo delo zenitistickog pokreta napokon je ugledalo malo svetla u nasoj zemlji u drugom izdanju. Cena um je samo 10 dinara bilo u srebru ili papiru. Pretplatnicima »Zenita« knjiga se neće slati radi rđa vog iskustva, sem uz unapred poslani novae. Od ove iste knjige odstampano je takode na finom papiru i zasebnom omotu samo 30 komada koje je autor vlastorucno signirao i potpisao. Cena je tako retkim knjigama samo 100 dinara a dobrovoljni prinosi, radi sveopšteg bojkota, primaju se sa zahvalnošću. Iz jedno ove knjige možete i treba da naucite čitati n о vu g r a f i к u koju je prvi put kod nas realizovala stamparija »Gaj « po autorovim nacrtima. Svc narudžbe obavlja uprava »Zenita«, amerikanskom solidnoséu i zenitističkom brzinom koja zadivljuje. Dakle; danas za novae sutra za badava!

POVODOM ZAPLENE

prve zenitističke knjige, autor g. Lj. Mici ć dobio je jedno pozdravno pismo od »sekretarijata udruženih međunarodnih revolucionarnih mnetnika«, iz koga vadimo sledeće: »Takode Bodlerovo »Cvece zla« bilo je zaplenjeno pred jedno sto godina. Zivela pesnička film-projekeija danaSnjeg sveta, danasnje revolueije, koju sto Vi sa vasom knjigom započeli.« »RADIO: Arte Nuova!

»RADIO: Arte Nuova! Ogni altra non è che Hmonata al ghiaccio« (afermazzione del poeta serbo Ljubomir Mi ci ć, ehe vogliamo lanciare).« »Bullettino Quindiciiiale« (Roma) Ovaj isti »Bolletino« donosi fragmenat реsmе V. Poljansкоga »Slepae broj 52« i ovaj pasus о nаmа ko ji je prepun ljubavi: »Evviva, evviva! Se non arrivava anche Ljub о mir Micić a dir fesse rie d' avantguardia, corne mai gli irresistibili geni »barbarici« (ci teng оno tant о! ) dell' S. H. S. avrebbero dato veramente la senzacione (bessere gli invasori intellettuali di questo cancrcnoso monde latine? »Zenitismus: serbische Barbargenie« »Geniale paradosso!« Sono disperato о piccoli latini! —— L. M.

ANTOLOGIJA JUGOSLOVENSKE LIRIKE

ANTOLOGIJA JUGOSLOVENSKE LIRIKE Uneredili neki splitski valjda lekari koji pomoću onih (ne sviju!) što stvaraju кnjiže v n о st, htedose kao privcsci ući u književnost. Redakcija »Zenita« nеmа medju svojim knjigama tog »pesničkog« napoja, ali zato je u posedu prospekta koga je g. izdavac poslao, naznacivši göre i cen u о d 30 dinara. Ovaj bezobrazluk nеmа druge осепе tim vise, što je i urednik »Zenita« a bez njegove dozvole i znanja uvrsten u tu spomenutu knjigu i to sa pesmama iz prosloga stoleéa. Ova drska pljacka pesnikove jedine imovine, zaslužuje sa nаšе strane najostriju osudu a ujedno i protest protiv izrabljivanja pod vidom »kulturnog« cina. Osim toga taj isti g. izdavac Jurić vratio nam je jos proslo godine naš casopis sa primedbom »ne primam«. ali u trgovačke svrhe urednikove pesme pri ma bez autorovog dopuštenja. Autor dakle, bez obzira dali je urednik i medjunarodnog casopisa, bez obzira na odstetu koju bi mu izdavac morao platiti, ne dobiva u nasoj zemlji čak ni one knjige u koju su mu otstampali njegove pesme. Autor je suvisan! Dajte nam što pre autorsko pravo, da se sudbeno mozemo braniti od pljackasa!

FRANCUSKA I ZENITIZAM

Jedan moderni francuski casopis (koga iz taktičkih razloga ne navodimoî) predložio je uredniku »Zenita« da izda zasebnu svesku posvećenu zenitizmu i zenitističkom pokretu. Do ove realizacije kao u znak nаšе ekspanzije, doéi ce u najskorije vreme.

ČAPLINOVO VRELO

Retko nam zaluta koji Čaplinov film. Retko uopste ima danas nečega u svetu da osvežuje ili oživljava kao nekad dobra kolonjska voda. Mi bi doduse mnogo rađe gledali svaki dan Čaplinove »harmonika-hlače« kako veli V. Poljanski, nego mirisali savsku vodu i našu »domaću umetnost« koja zaudara kao danasnja »Eau de Cologne russe«. Ali to je nemoguée, nеmоguće! A opet vecuo teziti za nemoguéim oduzima toliko vremena i vitalne energije, da jcdva smognemo snage opreti se brutalniin, antizenitistickim i antičaplinskim invazijama ne-naseg vremena i ne-naših dana. Mi uvek proričemo i stvaramo ono vreme koje ni je naše, a оно nasc vreme nikada nаs ne zate ее u zivotu. Nas skok kroz vreme je prebrz, nas z.ivot prevelik, da budeshvatljivim malim samoživim čovečulicima. Neka: »ČAPLIN JE FILMS KI PROLETER BAJACO« a mi smo njegovi popljuvani drugovi koji ga volcmo jer se iznad svega smeje s nаma, nаmа, sebi svima! »Bosna-filmu« hvala. Neka se češće brine za Caplinôve filmovc koji su iz novijcg datuma. U Pragu igra se njegov »T he К id« sa malim Kuganom, pa mozda zapane i nas opet jedan deo nnutrasnje svečanosti.

NOVI NEMAČKI PESNICI

O njima je pisao mali pesnik koji ce izdavali reviju maloga formata. Služeći se kradomice i zenitističkim rečnikom, pronalazio je kod njih neke elemente koji uopste ne postoje (simultanizam i dr.) ali mi razumemo potajnu nameru tih zavidnih satelita, koji ce to tek posle smestiti na »pravo mesto«. To je treba lo da se nasilno prišije komegod izvana, da se uzmogne posle reéi : e pa zenitizam nemа ništa novoga, posto je to veé . . . . i t. d. Je li tako? No ovaj mali pesnik, koji je proizašao bas iz onih nemaêkih pesnika о kojima je referisao (nije preveo u »studiji« nijednu pesmu, da se ne zapazi velika srodnost otaca i sinova!) zove se A. B. šimić, pa treba dobro upamtiti, kako se nije bavio delima onih najboljih koji su ili zenitisti ili koji sarađuju u »Zenitu«. Na pr. Ivan G о ll, Carl Einstein, Kurt H eyni ск e, F. R. Behrens i dr. dok je na protiv poredao citavu brojanicu nevažnih. bezbojnih i davno zaspalih epigona. Srodnici se uvek dobro paze!

TRGOVAC BELIM ROBLJEM

Šta mislite, čije je to »delo« pod tim ponosnim natpisom? Ono još nije dovršcno i ako se »rada« već preko 15 godina. To ce tekar biti (buduénost!) natpis knjizi soneta (molim sо neta!) Ljube Wiesnera (molim Wie sne rа!) »ponosa jedne generacije« kako ga nazva neki beogradski šaljivdžija. A kako je došao do toga sretnog natpisa? To znaju samo oni, koji su bili prisutni svečanoj instalaciji gospodinovoj u »Kazališnoj Kavani« kad je ugledavsi g. Ljubomira Micića otkrio svoju sonetsku dušicu u nekoliko fragmenata posvetivsi ih g. Miciću u ovoj vlaškovuličkoj formi; »Mene smeta vas idiotski izraz« »mene smeta što ste se uopšte rodili i gazite ovu zemlju« »vas treba strpati u ludnicu« »vi rušite ovu državu« vas treba izagnati iz Zagreba« »VI STE TRGOVAC BELIM ROBLJEM!« I t. d. (Posle ovoga isti je napisao u »Novostima« da »Zenitu« treba zabraniti izlaženje i samo tako mu je uspelo da se u »Zenitu« i о njemu piše.) Evo citiraéemo na ovo jedan od uajduhovitijih i najznačajnijih paradoksa jednog zenitiste: »ZRNO DO ZRNA PAL АČА KAMEN DO KAMENA POGAČA ŠAMAR DO ŠAMARA POBEDA« V. Poljanski

60