Zenit

Sam gledajući smrti u oči - Jedva jedući - Samo da ne izdahne - Pruža grad ruku radničku - Sakom suvih mrvica - »Hljeba! - Hljebuška! - Hljebca!« Radio riče za sve granice - I kao odgovor - Rugoba za rugobom - Sipa se novinskim stranicama »London - Banket - Prisustvo kralja i kraljice Žderu - Više nego bi stalo u pozlaćeno korito« Budite prokleti! - Neka - Za vašom ovenčanom giavom - Iz kolonija - Dođu divljaci - Jedu ljudsko meso - Neka göre nad kraljevstvom - Zove pobuna - Neka se stolice vaše - Sažežu do zemlje Neka od nasljednika - Nasljednica - Varivo Neka se vari u krunama-kotlovima - Paris - Sastanak parlamentaraca Izvešta] о gladi Fritjof Nanzen Sa smeškom su stušali Kao slavuljske arije Kao tenora u modnoj romansi Budite prokleti! U sve vekove Vi Ne čujte glasa čovečjeg Proleter francuski Ej Konopom veži umesto govora Gomilu neprobojnih šija »Farmer! Koji ste jeli Koji ste pili - Toliko Da koloturima dižete trbušine Koji ste u океан sasuli suvišak pšenice I parobrode ložili kukuruzom Budite prokleti! Neka vaše ulice budu zatrpane pobunom Izabravši mesto ko je najjače boli Neka Po Americi Po severnoj Po južnoj Gone nogometnu loptu vaših trbuha »Berlin Oživljava emigracija Svirači se raduju Treba se potući sa gladnima Po Berlinu Frčući brkove Stupaju Hvale se; Rodoljub! Rus!« Budite prokleti! Večno »van« njima! Svima se gadite Judinim izgledom Gonjeni zveketom francuskog zlata Skitajte se po tudiuama kao večni žid Ruske šume Saberîte se Izberite svoje najviše jasenove Da bi njihov lik Večno viseo Pod samim se nebom Ijuljao plav »Moskva Skupština se žali U »Ampiru«* se mršte Hi će dati Novčanicu od 3« rubalja Cija je vrednost prestala u 1918. godini«. Budite prokleti! Neka bude tako Da bi svaki progutani Gutljaj Palio želudac Da se sočni biftek pretvori u makaze Da vam rasparaju creva Umreće Umreće 20 milijuna ljudi! LJ ime svih upokojenih ovde Prokletstvo odsada Prokletstvo na vekove Koji su od Volge iiktoniii debele njuške Ova reč neide masnom trbuhu Ova reč neide carskom prestolju U takovome srcu, reči, ništa ne će taknuti - Taknuće ih nožem revolucije Vama Malim čestima bezbrojnih armija Prašina sveta —— Cijom bačenom silom po svim podrumima U vazduh biće dignut svet bezbrojnih bogataša! Vama! Vama! Vama! Evo ove reči! Sa kilometrickim cif rama Jedva mogu da stanu Zapišite Volgu na račun buržoazije Doći će dan Požar svesvetski Koji čisti i začađuje Rušeći palace bogataša Budite i vi Budite nemilosrdni U taj čas obračuna!

VLADIMIR MAJAKOVSKI

* Ime restorana u Moskvi. Red.

Ruska nova umetnost

U Rusiji, postojala je, u njezinom originalnom sredovecnorn periodu, visoka slikarska kultura; ikonoslikarstvo. Obzirom na punoéu boje, ruske ikone predstavljaju vanredmi pojavu i znacajno je, da je evropski umetnik Matis, koji je na zapadu kultivirao intenzivnost boje bio duboko potresen kad ih je ugledao. Ovo napeto isticanje nije znacajno samo za ikone nego i za celokupno narodno stvaranje (odeéa, ornamenat i t. d.) Kako u ikonoslikarstvu tako i u svima potonjim etapama ruske umetnosti vidi se sudar, nekada mešavina, nekada sinteza dvaju polarnih upliva; Istoka i Zapada. Prvi dao je Rusiji apstraktnu Nirvanu boja, a

drugi materializaciju forme od vremena revolucije koju je u Rusiji proveo Petar Yeliki. Zapadni uplivi počeli su igrati odlucujuéu ulogu. TJ to vreme sâm Zapad medntim nalazio se u fazi umetničkog opadan ja. On nikako nije mogao da deluje na razvitak ruskog slikarstva. S druge strane predasnje tradicije su isčezle. Dogodio se prelom počeo je drugi period ruske umetnosti. Ona nije vise rasla iz gustih narodnih masa nego je bila nametnuta od strane državne Akademije. Prvu pobunu protiv Akademije digli su t. zv. »peredvižniki« (učesnici pomičnih izložbi) propovednici naturalističkog prosvetnog slikarstva. U to vreme ruski umetnici veé su u tolikoj meri izgubili oseéaj slikarske kulture, da jedan od najznamenitijih peredvižnika Rjepin koga je Akademija otpravila u Pariz u vreme rascvata francuskog impresionizma, nije u njemu video sasvim nista, te vrativsi se nastavljao je svoje aslikarsko slikarstvo. Tipično je kako slikarstvo kao takovo nije zanimalo peredvižnike. Na pr. Bjepin, u nastojanju da iskaže svoje sociable simpatije prenia radnicima, naslikao je svoje »Burlake« na stônom linoleumu. Narodne peredvižnike nasledio je aristokratizam grupe poznate pod imenom »Mir iskustva« (Svei Umetnosti). Karakteristična crta grupe »Svet Umetnosti« bio je retrospektivizam sižeja i jos veéi prelom sa slikarstvom zamena sa iluminiranom grafikom. Pocetkom 20. veka rada se u Moskvi nova slikarska kultura. Mesto rodenja je znacajno Moskva nije bila tako izmoždena od petrogradske Akademije i očuvala je zdravu narodnu krv. Taj smer a osim toga zbliženje sa mednnarodnim rasadnikom nove umetnosti Parizom porodile su novu cisto-slikarsku grupu »Bubnovijev balet«. U pocetnim radovima toga smera nalazimo konglomerat ruskog ikonoslikarstva, narodnog »luboka«* perzijskib i indijskih miniatura te zapadnib umetnika Gogena Van-Goga i dr. Uporedo s lepotöm »Sveta Umetnosti« slike umetnika bubnovljevaca- frapirale su ostrinom linija i boje. Pocetkom ujedinjeni ti mladi umetnici doskora su se razdelili u dve prirodne grupe. Jedni su težili dekorativnom cisto-koloritnom principu a drugi mašinskom slikarstvu. Dok se je u to vreme prva polovina kraj sve haotičnosti načelnih nastojanja dalje razvijala i evolucionirala, druga se ukočila na polaznoj tačci t. j. oko izucavanja problema koje je postavio Sezan izraženi u kultivisanju »nature morte«. Jedan od najviđenijib predstavnika te grupe jest Koncalovski. Kadovi njegovi i njegovih drugova stoje blizu slikama francuskih sezanista, razlikujuéi se od njih u grubom baratanju s bojama. To je moglo postati njihova veličina ali je ostalo samo ujihovom osebujnošću. I znacajno je da je Končalovski iza 15 godina rada u istom smeru kad je ugledao svoje platno koje je viselo uporedo sa Sezanovim uskliknuo »kako sam ja grub«. Neki iz grupe »Bubnovljevog haleta« kao sto je na pr. Roždestvenski nisu se ograničivali na izucavanje Sezanovih principa nego su ih nastojali i dalje razvijati. Najtipicniji za početak druge grupe ëisto dekorativnog perioda bili su Goncarova i Larionov. Oni nisu iskoristili narodni život kao siže nego kao bogatstvo boja. Iza toga haotičnog i instiktivnog trazenja nastala je potreba analize. U to doba na Zapadu pojavljuje se kubizam i futurizam. Istodobno tim proble mima pristupaju i ruski umetnici. Priroda pocinje se podvrgavati analizi, rastvaranju, deformaciji u une samostalnog života slike. Zadaée na kojima su radili ruski umetnici tih godina, bile su u razno vreme stavljene gotovo pred celu Evropu, te može se reéi, da je analitiëki period prvi svetli primer internacionalizovanja nove umetnosti.

* »Lubok« je tipicna ruska reč, koja oznaëava ciste narodne primitivne slikarije, a za koje se ne može reéi da su umetnost. Red.

50