Zenit

rusko pozorište karakteristična je prvenstvena uiogu umetnika. U početku su se umetnici obradovali pozoristu kao mogućnosti: slikati u velikim dimenzijama svoja platna, obogaćujući ih efektima umetnog svetla. Takve su bile scene Lentunova i dr. No do skora to je prestalo zađovoljavati te se u razmeru evolucije samog slikarstva istakao pojam trodimenzionalnih (obujmenih) dekoracija. ümetnik je dosao do arhitekture. »Komorno pozorište« dalo je mogućnosti da se ostvari nekoliko takovih scena (E кst e r i dr.) Pozorište Mejerholda posve je zabacilo kulîse te je arhitektonski izgradio celi scenski p rester izlazeći i u gledalište (scene Jakulova i grupe »konstruktivista«), U Petrogradu su pri grandioznim scenama na slobodnom vazduhu, u kojima je sudelovalo desetke tisuća, bile iskorišćene u dekorativne svrhe gotove gradske arhitekture nadopunjene zasebnim zgradama. U prvim godinama revolucije, kada se još pridavala pažnja i sredstva narodnim svečanostima, umetnici su biii upotrebljavani za ukrasivanje gradova. Mnogi se veé u početku nisu zadovoljili ma i kubističkim slikanjem, nego su nastojali da ih grade. Тако na pr. u Petrogradu Alt man i dr. uzimajući postojeée trgove, kuée i t. d. dali su ira. sasvim drugi oblik uvodeéi nove arhitektonske elemente. U Moskvi se započeo graudiozan rad oko ukrašenja grada za kongres, koji je nažalost usled nedostatka materijala samo u nacrtima i skicama. U svim mestima Rusije umetnici su na razlicite nacine ostvarivali ukrasenje gradova. Nadalje oni su oslikavali lade, parobrode, tramwaje i ograde. Zanimljivo je da su radnici u miiogim gradovima sami podizali spomenike upotrebljavajuéi delove masina, železa, drveta i t. d.

U podrucju same arhitekture usled potpune gradevne paralize glavni se posao obavljao u teoretskom planu. Ta prethodna nastojanja nalaze danas faktično ostvarenje u državnim radionicama о kojima éemo mi joS govoriti. Jedna od retkih arhitektonskih pojava posiednjih godina jest nacrt spomenika treée internacionale što ga je napravio Tatlin, dakle ne arhitekt nego umetnik. To je nov dokaz organicnosti puta

koji vodi od slikarstva putem obradivanja materijala, putem konstrukcije ka stvaranju utilitarnog predmeta. Spomenik se ima sagraditi iz dva materijala : železa i stakla. To je kula u obliku cunja kojoj je temelj spoj kose poluge i dveju spirala. Na tome podnožju pocivaju tri forme iz stakla: kubus, piramida i cilindar. U železnoj spirali ima se smestiti muzej a u staklenim delovima dvorane za skupštine i t. d. Visina kule je 400 mt. Gotov je samo model u visini od 5 mt. Skulptura u Rusiji kao i svuda ide za slikarstvom. .Državna narudžba velikog broja agitacionih spomenika izazvala je mnoga trazenja za novom plastičkom formom. Ali svi ti pokušaji odlikovali su se površnim postupkom kubizma ne kao metoda nego kao mauira. Primena rasecene forme kod nekih skulptura po uzoru kontra-reljefa izmenilo je sam karakter skulpture (Gabo). U daljnjem radu ti skulptori ujedinili su se s konstruktivistima pogledom na potpunu zajednicu zadaée. Sva nastojanja i rezultati sto srno ih nabrojali nasli su svoj razvitak i nastavak u radovima t. zv. »viših državnih umetničkih radionica«. U početku revolucije, neposredno iza uništenja zvanične akademije nametnulo se pitanje о novim metodama umetničkog obučavanja. Prva је etapa »slobodne individualne гаdionice« gde je svaki onaj koji je hteo izučiti umetnost bez ikakovih ispita i ogranicenja izabirao sebi učitelja pod čijim je ličnim rukovodstvom radio. То se pretvorilo u individualnu umetnicku samovolju i haos. Tada je postalo jasno da za izgradnju kvalifikovanih majstora treba stvoriti neki opšti strogo naučni plan. Pri tome se pod majstorima nisu razumevali slikari koji obvezno prave slike nego Ijudi kadri da uliju umetnost u razne grane proizvodnje. Radione se dele na sledeće fakultete: slikarski, skulptorski, arhitektonski, drvodelski, metalurgički, poligrafski, tekstilni, keramički i pozorišni. Slikarski fakultet razdeljen je na discipline gde se izučavaju boja, ploština, obujam konstrukcija i sl. kroz koje treba da pođu i radnici drugih fakulteta. Provodeći proizvodni plan, radionice su izvršivale državne narudžbe : štampanje knjiga, izrađivanje prikovanih ukrasa, posuda i t. d. Arhitektonski fakultet izvežbava kadre novih graditelja koji će u povoljnijim uslovima preobraziti arhitektonski oblik Kusije. U današnje vreme, gđe u Eusiji tako reći nanovo diže glavu akademska umetnost, te radione ostaju iskustvo i nada u novo majstorstvo, Na kraju treba napomenuti sledeće. Radovi novih ruskih i zapadno-evropskih umetnika u mnogome su slični. Ali оно što je ostalo na Zapadu u ćeliji i laboratoriju privedeno je u Eusiji voljom istorije u ogromnim dimenzijama u delo. Ovo je bila neka haotična demonstracija u nerazmeru sa mogućnostima uloge umetnosti u budućem drustvu. I u tome planu ne samo mnogi prekrasni leznltati nego i neuspesi imaju plodonosnog značaja za svesne majstore sviju zemalja.

ERENBURG — LISICK I

Pisano za »Zenit«

Vladimir Tatlin : Spomenik trećoj internacionali

I.

У сну ти си бунцала, жено, И ако je твој сан доиста био страшан, Онда je тамо био, где лопатом ораница Ударајући, ступа тишина. Ти си за тридесет царства далеко. Где je Дантеов пакао постао пренапучен. Где je царство мртвих постало крајем, Ступала си раскидав постељу.

52