Borba, 31. 03. 1993., str. 13
BORBA SREDA 31. 3. 1993.
ŠTA VJERSKI LIDERI U CRNOJ GORI OČEKUJU DD NOVOG MINISTARSTVA VJERA
Diplomatska no
Religija nije akcidentalna, beć esencijalna odredba istorijskog puta svakog naroda. Ovom pitanju se posvećuje velika pažnja u svakoj civilizopanoj zemlji. Uspostavljanjem ministarstva vjera pokazuje se emancipoDanost OdgODOInih ljudi koji su to shvatili. Ove riječi dr Slobodana Tomopića, ministra pjera u Vladi Crne Gore trebalo bi да падорjeste početah jedne nove klime u odnosima između države, odnosno vlasti, s jedne, i crkava, tj vjerskih zajednica, sa
druge strane.
Profesor dr Tomović je skloniji tvrdnji da je, uspostavljanjem ministarstva vjera u Vladi Crne Gore, došlo do promjene, a ne do pomaka. Za ranije državne povjerenike za vjere, tzv. komisije za odnose sa vjerskim zajednicama, dr Tomović veli da su „bile sastavljene od ateista i povjerljivih državnih ljudi“, čija je „dužnost bila da uspostave srdačne odnose sa vrhovima vjerske hijerarhije i po mogućnosti ih korumpiraju, kako bi na taj način spriječili pozitivan moralni uticaj religije na sve sfere duhovnog i kulturnog života“. Ustanovljenjem ministarstva vjera, dr Tomović smatra da će se stvari promijeniti.
— Osnivanje ministarstva vjera je jedan znak koji nas tješi. Već dvije godine Mitropolija insistira da se obnovi ministarstvo vjera u Crnoj Gori, bilo pod nazivom ministarstvo prosvjete i vjera, bilo pod nazivom ministarstvo vjera. Jer, naziv koji je važio od rata na ovamo (komisije za odnose sa vjerskim zajednicama) govorio je o djelatnosti onih koji su rukovodHi tim od- nosima između crkve i države u Crnoj Gori i on je bio jako ponižavajući za crkvu, kaže za „Borbu“ gospodin Amfilohije Radović, mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski. У
Mitropolit Amfilohije je pun gnjeva kada govori o pedesetogodišnjem iskustvu odnosa pravoslavne crkve sa vlastima u
Crnoj Gori i daje za pravo sveštenicima koji su vjersku komisiju tajno nazivali „zvjerskom komisijom“. — Na prvom mjestu, ona je opljačkala Cetinjsku mitropoliju. I danas se namještaj cetinjske mitropolije nalazi ko zna po kakvim ustanovama. Blagodareći toj i takvoj vjerskoj komisiji, njenom djelanju ili nedjelanju, stotine hramova su oskrnavljene. Zahvaljujući njoj, došlo je do sramnog suđenja mitropolita crnogorsko-primorskog, Arsenija Bradvarevića, 1953. godine. Na pravdi Boga je suđen i osuđen, i protjeran, na pravdi Boga, iz Crne Gore — veli mintropolit Amfiloije.
Mitropolit se uzda u Boga da će sada doći neko novo vrijeme i vidi znake novine. Za tako nešto, veli on, „treba mnogo hrabrosti, treba istinski pametnih ljudi, trezvenih, koji znaju ne samo kakvu je ulogu odigrala Mitгоронја crnogorsko-primorska u istoriji Crne Gore, nego koji znaju, i koji su svjesni toga, kakvu ulogu treba da odigra vjera pravoslavna, hrišćanska, па ovim prostorima, za pokoljenja koja sada žive i za ona koja će doći“. Mitropolit Amfilohije, pritom, upozorava da se ne treba zavaravati da može biti istinskog duhovnog i moralnog preporoda, istinskog. uspravljanja Crne Gore i Crnogoraca, ako se ne smogne snage da se vrati školi ono mjesto koje joj pripada i crkvi ono mjesto koje joj pripa-
Velika paznju religiji:
da u školstvu Crne Gore.
Nije dovoljno samo osnivanje ministarstva vjera. To je samo formalna stvar. Vidjećemo šta će ti ministri da rade. To ne zavisi samo od ministra vjera, jer on je samo jedan od ministara u vladi Crne Gore — kaže mitropolit Amfilohije.
Na osnovu kratkog telefonskog razgovora sa prvim čovJjekom katoličke crkve u Crnoj Gori, barskim nadbiskupom Nikolom Perkolićem, može se zaključiti da i njega hrabri ustanovljenje ministarstva vjera. Nije bio raspoložen da govori za
novine, ali nam je stavio do zna--
nja da je čestitao dr Tomoviću i da u formiranju ministarstva vidi jedan pomak u odnosima države i crkve.
I gospodin Idriz Demirović, starješina islamske vjerske za-
јама до
r Slobodan Tomović
jednice u Crnoj Gori vidi otvaranje ministarstva vjera kao pozitivan znak. O ministru dr Tomoviću sudi kao o čovjeku humanisti i intelektualcu, koji dobro zna da su putevi obraćanja Bogu različiti, ali koji u komuniciranju sa vjernicima ne pravi razliku među njima.
Očekujemo — kaže za „Borbu“ gospodin Demirović — da će ministarstvo biti više u mogućnosti da rješava veliki broj
_ problema, prvenstveno imovin-
sko-pravne prirode na nivou Opština i mjesnih zajednica, čijem rješavanju ranija komisija za odnose sa vjerskim zajednicama nije mogla da doprinese. Gospodin Demirović očekuje
· da će sada nov kvalitet saradnji
sa državom, i uopšte vjerskom djelovanju, dati nova svijest koja zamjenjuje onu koja je vjeru po-
brih odnosa
Gnjev prema s?aroj
СНВ Магороћ Атиоћаје
tiskivala na margine života. Očito je — da svi „Borbini“ sagovornici na početku rada državnog ministarstva vjere, sa puno diplomatskog takta govore o svojim očekivanjima, od tog organa vlasti. Za sada je još teško razabrati kako će proces normalizacije vjersko-političkih odnosa teći u praksi. Nije tajna da već postoji velika napetost, pa i netrpeljivost između crkve i onih političkih stranaka koje drže do crnogorske nacionalne i državne posebnosti. Po tom pitanju konfrontacija je trenutno najizraženija u političkoj ravni, ali se ona nužno prenosi i na odnose države u SPC, odnosno prenosiće se u onoj mjeri u kojoj crnogorske nacionalne partije budu uplivisale na državnu politiku. D. Vuković
ZAŠTO U VOJVODINI NIJE IZABRAN JEDAN BROJ ŠKOLSKIH DIREKTORA
Sumnja
Imenopvanje direktora osnovnih i srednjih škola započeto u Srbiji decembra 1992. nastavljeno je minulih dana, a očekuje se da će proces postavljanja prvih ljudi biti okončan najkasnije do jula, kad se po Zakonu-zatvara ministarsko-prosvetni krug. I u drugom cugu nehi čelnici obnovili su mandat, doh drugi nisu. Spisah vojvođanshih škola u kojima stari direktor nije prošao ili još nije postavljen prilično
je dugačak.
Ponovno poverenje nisu dobili direktori Mašinske škole u Kuli, gimnazije iz Kovina, gimnazije „Mihajlo Pupin" iz Kovačice, gimnazije „Uroš Predić“ iz Pančeva, pančevačka osnovna škola „Vasa Živković“, osnovne škole „Đuro Filipović“ iz Pločica, „Žarko Zrenjanin“ iz Skrenovca, „Predrag Kožić“ iz Dubovca... Kako „smenjeni“ direktori komentarišu svoje neimenovanje, a kako ceo proces tumače oni drugi, koji su zauzeli njihova mesta?
Tako je školski odbor Mašinskog centra iz Kule predložio ponovo dotadašnjeg direktora Obrada Cvijetića, ministar prosvete Srbije odlučio se za Anđelka Prodanovića, kolegu iz istog kolektiva. |
Po rečima Obrada Cvijetića, članovi Sindikata škole hteli su odmah da pokrenu postupak za smenjivanje „jer je Prodanović još 1973. isključivan iz škole zbog spremanja učenika i napla-
ćivanja usluga; On je u radu škole bio oportun, hteo je da ukine elektronsku struku koja je važna za celu opštinu“. Uz napomenu da je zbog cele ove situacije prošle nedelje škola bila u štrajku Cvijetić naglašava da je u imenovanju „presudila“ opštinska vlast. To je, kaže, potvrdio i načelnik okruga u Somboru.
— Kako bi se drugačije i opravdalo postavljanje Prodanovića, koji je završio tek Višu industrijsku školu u Rijeci, za razliku od mene, koji sam diplomirao matematiku na PMEF, pita negdašnji direktor.
Anđelko Prodanović ljut je na novinare jer smatra da prave haos u školi. Za „Borbu“ ipak izjavljuje da je „škola posle dva mandata prethodnog direktora u lošem stanju, zbog čega su i nadzorni organi tražili promcenu“. Za sebe kaže da je u prosveti 26 godina i da važi za vrsnog stručnjaka, što — po njemu — i rezultati pokazuju. Pri-
15.
znaje ipak da su otpor i revolt u kolektivu veliki zbog njegovog imenovanja, ali misli da takvo stanje „postoji u svakom kolektivu“. U kriterijume izbora ne želi da ulazi, a nije hteo da otkrije ni svoju stranačku pripadnost. 5 i Politikolog: Rade Brakočević bio je od 1987. do 1993. direktor gimnazije iz Kovina. Ne znam zbog čega ponovo nije izabran. Ne zna o čemu se radi, jer ga niko nije zvao na razgovor, niti se javio ili uručio dokument o razrešenju. Umesto njega izabrana je Mirjana Radić, diplomirani filozof, koja je 15 godina bila direktor Marksističkog centra u Kovinu. Brakočevića je predložio Školski odbor, ali sve je dekretom minšstra prekinuto u „pola“ mandata. Do 1. aprila je „na raspolaganju“, ali ipak je juče potpisao platni spisak — jer, iako je izvršena primopredaja dužnosti — nisu deponovani potpisi. Da li je njegov „greh“ to što Je "90. bio nezavisni poslanički kandidat i što nije član SPS-a može samo da nagađa. Direktor osnovne škole „Đura Jakšić“ iz Kovina nije se kandidovao jer je pred penzijom, ali je konkurisao magistar matematike Georgije Stojković. Umesto njega, bez objašnjenja, izabran je Panta Sekulić, nastavnik opšte-
irske KO
e с»
tehničkog obrazovanja.
Nije izabran ni Slovak Pišpecki, osni-
vač osnovne škole „Miroslav Antić“ iz Pančeva, kažu zato što je „mnogo pričao“.
'Goran Lajht, direktor pančevačke gimnazije, još uvek nema
· „crno na belo“ odluku Ministar-
stva prosvete — niti je neko drugi imenovan, niti je on ponovo postavljen odnosno razrešen dužnosti. Kaže da je u listu „Pančevac“, pročitao izjavu dr Danila Ž. Markovića, ministra prosvete kako on „još nije stigao sve direktore da imenuje“. U istom broju u uvodniku, istaknuto je da su sve pančevačke škole dobile direktore osim pet osnovnih i jedne srednje. Tu je podvučeno da ne bi bilo dobro da kriterijumi pri izboru budu „moralno politička podobnost“ (članstvo u SPS) ili nacionalna isključivost. „Inače pre šest meseci počele su da kruže priče kako će u Pančevu doći do smene direktora obrazovno kulturnih ustanova po „nacionalnom ključu“.
Po Pančevu za Lajhta kolaju glasine kako je „Tuđmanov agent i plaćenik“. To je jedan kolega iz škole i napisao u dopisu Ministarstvu, koje je uoči poslednjih izbora počelo da ispituje ceo slučaj. Pre nekoliko dana na prozoru Zbornice, sa spoljašnje strane, pojavio se grafit ispisan crvenim flomasterom „Lajht
e“
— visićeš“. Govori se i da je Goranov otac, (inače vojni penzioner) koji je pre četiri godine zamenio stan za Pulu — sad komandant Zengi u Rijeci.
— Za neke moja škola važi kao bastion opozicije, što, naravno nije tačno, jer kao i svugde i u mom kolektivu ova situacija različito opredeljuje ljude, objašnjava Goran Lajht, napominjući da je još ranije čuo za ideju po kojoj on u startu treba da se smeni. Nastavno veće tada je kompletno stalo iza njega. Neki članovi Školskog odbora, kaže Lajht, bili su pozivani (u opštinu?) na „informativni“ razgovor gde je predlagano da se zalažu za kandidaturu dva kandidata, pa da ministar onda odabere onog koji nije sumnjiv
o nacionalnom pitanju. Na
kolskom odboru, u kome su uglavnom članovi SPS-a ipak sam jednoglasno bio izabran, uz stidljivu primedbu „da ne treba uvlačiti politiku u školu“.
I pored podrške kolektiva i Školskog, odbora, Lajht nije prošao ministarsku selekciju. Za sada ostaje dilema zbog čega direktor pančevačke Gimnazije nije imenovan i da li su pri postavljanju ostalih školskih čelnika primenjivani i neki drugi kriterijumi osim stručnih i radnih.
0. Nikolić