Borba, 30. 03. 1994., str. 16
ВОКВА SREDA 30. MART 1994.
ЦАСМ ЕВАМ2
iste drage face
rajem decembra prošle Ја mariborski sastav
Lačni Franz je, posle duže pauze objavio novu, osmu studijsku ploču „Poslednja večera“. Prethodni album „Tiha voda“ im se pojavio krajem 1989. godine, od tada su radili neredovno i konsolidovali su se tek prošle godine, delimično i zbog obeležavanja petnacstogodišnjice delovanja. Zoran Predin, pevač, tekstopisac i jedan od omiljenih scenskih ПКкоуа госка је и теđuvremenu objavio solo ploču „Gaće na glavu“ na kojoj sc nalazi deo njegove muzike za film, radio i televiziju, ali sada se ponovo vratio radu u okviru benda. Budući da telefoni sa Slovenijom sasvim pristojno funkcionišu on i ja smo uspeli da odradimo blic intervju. — „Pauza koju smo napravili je sasvim normalna za grupu na duge staze — kažc Zoran — U protekle četiri godinc momci iz grupe su se Žcnili, razmnožavali, zapošljavali, a pošto jc bolje raditi jcdnu stvar dobro oni su radili djccu. A kada nam se ponovo javila jaka želja da budemo bcnd, krcnuli smo da snimamo novu ploču. Sami smo bili producenti, zabranili smo sve sintisajzerc, od klavijatura tu su samo „Hammond“ orguljc, tražili smo garažni, prirodni zvuk“.
„Borba“— U tvojoj pesmi „Zanzi-
bar" postoji stih „Rezervišimo kašike za narodnu kuhinju“ Na ouvoj ploči Arsena Dedića nalazi sc pcsma o sirotinjskoj hrani. Vas duvojica ste ranije zajedno radili, kako
објазпјарав ори tematsku podudarnost? L. F. — „Vidiš, to nisam znao za Arsena. Kada sam bio mali Zanzibar je predstavljao neku daleku zemlju u crnoj Africi koju su koristili za poređenja. Celog mog života, u svakoj prilici, raznc vlasti su im obećavale bolju budućnost. Sada na kraju, uz svu ovu nezaposienost, vlast vidi budućnost u narodnim kuhinjama i timc pcrc rukc. Ostao sam kritičan prema svakoj vlasti koja me na bilo koji način ograničava. Pocsma „Zanzibar“ pcva o tome i o svim idealima i stvarima za koje znam da ih nikada neću imati. Naprimcr, SsVvOgB „Rols rojsa“, otok na Havajima, vlastiti avion. A me bi bilo loše to imati. Možda će to ostvariti ncko od mojih sinova”. =
Na sasvim logičan način „Zanzibar“ se nastavlja na raniju Predinovu pesmu „Dok si crvcnc pctokrake šila“ u kojoj upozorava tadašnje političare da je dosta bilo lažnih obećanja. Svoj cinizam pokazuje i ovog puta u pesmi „Uvek iste face“ pevajući o onome što je i nama poznato. Napravljenc su države, stranke, a na otvaranjima novih objekata i za okruglim stolovima sede iste face od onomad. Naravno, nova ploča sc bavi i ncpolitičkim temama od kojih je jedna od najveselijih smeštena u pes-
· mu „Ambasadori uživanja“.
„To je autobiografska pjesma i mislim da će svi oni koji nas dobro poznaju uživati u tekstu jer to Je zvanična verzija. Tu sam
nas opisao kao uredne dečke kojima je muzika na prvom mestu a svi ostali hedonistički, niski užici su u drugom planu.
Mi se zabavljamo kad je izvodi-
mo a publika se smije kad je sluša. Napravili smo je malo u maniru Rolling Stonesa jer su i oni poznati po tome da su uredni i verni“.
„Borba“ — Koliko znam nedavno ste dobro prošli na koncertu u zagrebačkom „Kulušiću “?
L. EF. — Taj klub je odavno meka jugo bendova koji su tamo snimili dobre žive ploče. Žao nam je što tamo nismo snimili koncertnu ploču u vrijeme kada su to uradili Električni orgazam, Buldožer, Film i svi ostali iz novog vala. Možda ćemo to obaviti
jer smo stvarno tamo dobro prošli. Malo kasnimo sa koncertnom promocijom ploče jer nam je bubnjar Andrej Pintarič bio jako bolestan, tako da se spremamo za Rijeku, ponovo u Pulu, Zagreb, vjerovatno Split.“
„Borba“ — Рородот Вајадтод
gostovanja u Ljubljani jedno vreme se nisi skidao sa beogradske televizije. Čujem da ćeš se Bajagi pridružiti i na slopenačkoj mini-turneji?
LF. — „Imaću ulogu domaćina i konferansijea a verovatno ćemo napraviti i jedan kraći blok mojih pjesama koje ćemo zajedno otpjevati. Planirao sam da to bude „Zarjavele trobente“, „Čakaj me“ i možda još neka koju će Baja odabrati.“
„Borba“ — Pesmu „Zarjavele trobente“ si spojepremeno uradio zajedno sa bosanskom grupom Kongres a na omotu Dbaše moDe ploče nalazi se rečenica „Album posvbećujemo duhu Sarajeva koji smo poznavali“. Treba li tu još neki komentar? L F. — „Svi oni koji su znali taj duh, shvataju o čemu govorim. Sama pjesma „Azra“, kojom nam se ploča završava, je asocijacija na jednu popevku Seida Memića Vajte. U njoj pjevam o tome kako ne shvaćamo šta je to običan, svakodnevni život. Kakvo je to bogatstvo. I to ne znaš dok ne izgubiš. To zadovoljstvo da ujutro obučeš tople papuče, popiješ kavu, pročitaš novine. Najteže Je kada sve to izgubiš”. ·
PETAR JANJATOVIĆ
НОВУ
МУ рем Е
Копо Манеге госкп тоа
+
_ МУ.
reciozni dckadcnt, poznati Pros „cool mačak“ sedam-
desetih, sada stanovnik Nju Orlcansa i Pariza, najveći stilista američkog rock'n'rolla Willy DcVille ima novi album jednostavnog naziva „Live“ za francusku etiketu Fnac.
Od druge polovine sedamdesetih traje hirovita karijera Willy DeVillea. Sa svojim bandom Mink DeVille ovaj hiperdizajnirani džcntimen umco je da uspostavi pravi balans između artificijclnog i autentičnog u rock'n'rollu, da toj neobuzdanoj muzici da savršenu formu a zadrži eruptivni naboj. DeVille zna da je rock'n'roll veliki, moderni, urbani mit. On, takođe, zna da to o čemu se peva u rock'n'rollu nije stvarnost već manipulacija stvarnošću sa Ciljem da se odurnoj svakodncvici da obris avanture, neobičnosti i dostojanstva. Zbog toga je DeVille dizajnirao sopstveni izgled ultimativne, hodajuće r'n'r ikone Sa svim! neopx
Ба
hodnim atributima. Dodajući svojoj pojavi elemente preduzete od Konradovih, Stivensonovih i Melvilovih junaka, DeVille je od sebe stvorio nadrcalnu ličnost što njegovim, inače, savršenim interpretacijama daje posebnu auru. Zanimljivo je reći da pored vizuelne postoji suštastvenija sličnost između Willy DcVillca i Prattovog junaka Korta Malteza. Mislim na onu neodoljivu smešnu modernog senzibiliteta i romantičnog zanosa koja krasi obojicu hcroja. Mnogobrojni „covcr“-i kojc jc DeVille uradio nisu posledica samo njegove ljubavi prema rock zaostavštini i rezultat savršene rock'n'roll erudicije, već konsekvencc DeVillcove potrebe za stvaranjem visoko stilizovano, sveobuhvatne rock freske na kojoj bi sve dubioze ljudskog življenja i tavorenja bile prikazanc, rcdcfinisanc, mitologiziranc, herojskom aurom obavijene na jedan bezpogovoran rock'n'roll način. Ponovna: CD izdanja albuma ; бр (реп
(бе ено о ин 22:62
banda Mink De Ville koja su se dogodila tokom prošle godine potvrdila su relevantnost ovakvog pristupa rocku ali i ukazala na korene nekih nevolja koje prate solo karijeru Willy DeVillea. a
Solo karijera Willy DeVillea započela je 1987. godine mega projektom „Miracle“ za Polygram u produkciji Marka Knopflera. Bio je to relativno uspešan proizvod na kome su sve odlike DeVilleovog polmanja rocka bila predstavljena u pojednostavljenoj viziji Marka Knopflera. Tendencija ka visokoj stilizaciji i „evropskom“ pristupu bazičnim rock mitologemama nije naišla na razumevanje američke publike·i muzičke industrije. To je dovelo do velikog zastoja u karijeri Willy DeVille. Na rock scenu DeVille se voma uspešno vraća 1990. godine vclemajstorskim абитот „Victory Mixture“ koji predstavlja njegov „tribute“ zvuku i duhu Nju Orleansa. Okružen kraljevima njuorleanskog zvuka (Dr John, A. Toussaint i dr.) DeVillc je izvršio najbolju moguću „belu“ ekspertizu muzičkih idioma karakterističnih za ovo podnoblje. Pre dvc godinc 1992. DeViile se oglasio albumom „Backstrccts Of Desire“, romek-delom, na kojem je polivalentni rock mit bio maestralno spojen sa muzikom trećeg sveta i vclikim soul nasleđem. Prošlogodišnji album „Live“ vcliki jc ritual rock'n'rolla na kojem su prisutni svi demoni i anđeli ove veličanstvene muzike.
Willy DeVille, veliki rock'n'roll istraživač granice modernog i rOmantičnog, rocker snažnog artističkog impulsa, je bez ugovora u Americi. To, naravno, jcdino govori O ograničenosti američke muzičke industrije a nikako o kvalitetima muzike ovog autentičnog rockera koji savršenim stilom, fingiranom dekadencijom i mačizmom iscrtava najlepše rock'n'rol] slike našeg угете-
Ста: i
5 Zikica Simić.
пас ето ПЕН
"а
~ ге гђе Preslušaj ili... COUNTING CROWS — „August and Everyihing After“
Izgubljeni negde u američkom snu Counting Crows su podmlađena varijanta Green On Red. Zajedno sa Jayhawks i Grant Lee Buffalo oni stvaraju jedan novi duh sentimentalnog tradicionalizma novog američkog roka. Ploča koja će plaćem rastopiti pečat na svim vašim augustovskim uspomenama i pokazati vam da je život neumoljiv.
SENSER — „Eject („The Key No Comply“) „Switch“ (sva izdanja za Ultimate).
Zamislite KLF, Ice Cube, i Rage Agains The Machine na jednom mestu, preciznije u Londonu. Agresija tela koja se protivi ritmu samoubilačkog plesa gomilom psovski, to je to („Eject“). Njihova prva tri singla (propraćena vanrednim živim nastupima) obećavaju karijeru koja će da potvrdi da je Body Cont stvarni zakonik ugroženih nacija.
THERAPY? — „Troublegum“ (A&M)
Singl „Nowhere“ izgleda trebalo je samo da privuče one naivne koji su očekivali logičan komercijalni nastavak albuma „Nurse“ i gomile uspešnih singlova nakon njega. Krv Belfasta ipak nijc izbledela. Snažan i ne tako mclodičan zvuk (može se primetiti i na novom singlu „Trigger Inside“) vratiće Therapy? obožavaoce iz njihove prve „Babyteeth“ i „Pleasure Death“ faze. Čini se da Irci ovaj put idu do kraja i da obrada „Isolation“ Joy Division ovaj put ima i određenu dozu separatističke po-
„ruke u.sebi.(2). ı n _ı 5 ı VUJANOVIC SLOBODAN
пр ЛЕ РВ О ОИ СИТНИ 6 Ро 122 LU