Borba, 29. 07. 1994., str. 18

Ртрокоб! РБ

DR SAVKA DABČEVIĆ — KUČAR U „FERAL TRIBJUNU“

proljeca“ Na proslave hrvatske državnosti dosad nisu poziDani prvoborci hrvatskog nacionalizma: Gotovac, Budiša, Veselica, Čičak, Tripalo...

Хота већа А ОИе

Zašto odlazite s čela stranke sada, kada su izbori možda pred vratima?

— Podmlađivanja su nužna, za budućnost stranke. To sam odlučila već prošle godine, i objavila na vrijeme, da se stranka može na to pripremiti. Dakle, ništa neobično. Ocijenih, obećah, uradih! Možda je to neobično samo kod nas gdje ponekad ima više kandidata za predsjednika stranke nego članova, gdje se s predsjedničkog mjesta odlazi samo aferama, protjerivanjem i smrću. U demokratskim strankama u svijetu to je uobičajeno.

Kakav izlaz iz parlamentarne krize predviđate?

— Težak. Vladajuća stranka zastrašuje oporbu svojom „VCćinom“. „Većina“ toliko vjeruje u argument „broja ruku“ da uopšte gubi iz vida argument uporaba pameti. Ne zanimaju ih toliko eventualno bolja rješenja zaživotna pitanja građana, koliko — „pokažimo uvijek da imamo većinu!“ Uz to, HDZ je stekao po demokraciji neugodnu naviku da na silu provodi svoju volju — poznatim jednoobraznim pglasovanjem po načelima demokratskog centralizma. Sad, kad se zbog sve većeg nepovjerenja HDZ osipa, ponaša se i dalje po staroj navici. :

Dojam je da ste staložena osoba koja apelira na strpljenje u razvoju demokratskog procesa u Hrvatskoj. Takav glas nije Vas bio 1971. godine. Koja je Vaša prava priroda, ondašnja ili današnja?

— Ne znam gdje ste uočili moju „nestaloženost“ i je li to u važoj interpretaciji vrlina ili mana... Okolina mi zavidi na „psihičkoj ravnoteži“ i UpOrnosti. Prije i sada. Kod nas se često borbenost i čvrstoća stajališta ne mjeri po dosljednosti i snazi argumenata, перо ро sposobnosti davanja niskih udaraca. Priznajem s ponosorı da mi to nije specijalnost. Ne želim biti „đonaš“, a posebno ne u kopačkama pođonjenima čavlima. Taj balkanski stil borbe smatram prosto necivilizacijskim. Mali proizvođači etiketa, što ih beskrupulozno lijepe po ljudima, kod mene izazivaju prezir i podsmjeh. Istina, u mladosti sam bila dobar trkač na kratke staze, ali moja je osobna karakteristika da sam izraziti i istrajni dugoprugaš.

Kada sc danas spominje „71“ neki Vam znaju zamjeriti što su u zatvor ili progonstvo tada otišli neki mladi ljudi, dok su vođe tek tiho uklonjene?

— Zamjeraju meni? Žalim za svakim čovjekom koji je stradao „71“ osobito mladim, kojima je često bila pokidana uzlazna životna nit. Ja sam znala

' što radim i što riskiram. Moj '

Svi smo mi odgovorni: dr Savka Dabčević — Косаг

stav je bio moj izbor, da sam se htjela „prodati“, kako bezočno, besramno i antipovijesno brbljaju neki čovječuljci čije se izajve valjaju tiskom — to sam svakako mogla. Vaše pitanje djeluje grubo, oprostite mi na iskrenosti, jer sadrži neizreče-

»опоупо Физепје

— Moj je odgovor kategoričan. Za mene ta sumnja nije nikad ni postojala. Odluku je donio Tito. Uzalud opravdanja. Drugo je pitanje, koje prolaziokvir ovog intervjua, Što je sve na to utjecalo.

Jeste li očekivali ovakav razvoj događaja u Hrvatskoj nakon 1990. godine?

— I da i ne. Napad Miloševića sam očekivala, predviđala i upozoravala. Predvidjela sam i međunarodne poteškoće, pa i

| mnoge naše unutrašnje propus-

te. Uočavala sam i tendenciju unutar HDZ-a, zbog kojih im i nisam prišla.

Niste, dakle, suviše razočarani? — Priznat ću vam. nešto osobno. Bila sam krajnje razočarana činjenicom da smo svi

mi koji smo se borili za suvere-

nu demokratsku Hrvatsku, a nismo članovi HDZ-a, bili isključeni iz službene proslave hrvatske pobjede i hrvatske državnosti. Na tim proslavama

nije bilo hrvatskih „proljećara”.

ni onih koji su i 90. godine bili

Tito i Tudman

Poznavali ste izbliza nekadašnjeg jugoslovenskog: vođu Josipa Broza, a poznajete i Tuđmana. U čemu vidite sličnost, a u čemu razlike između tih dviju ličnosti?

— U mnogo čemu Tuđmanovo ponašanje podsjeća na Tita, a tu su i neke vrlo opće karakteristike po kojima međusobno sliče ljudi takvog tipa autoriternog vladanja. Inače, za razliku od mnogih koji su do sada o tome govorili, ne vidim velikih sličnosti. To

je tema za posebnu raspravu.

Kako komentirate bogaćenje Tuđmanove uže obitelji?

— Skromnost je osobna vrlina, ali kod onih koji obnašaju javne funkcije morala bi biti propisana obaveza. Posebno mi je neprihvatljiv bilo kakav vid privilegija ili bogaćenja na račun funkcija. Previše to podsjeća na povijesno pregažene režime krajnje nedemokratske. Protivnik sam zataškavanja, nama treba demokratsko javno mnijenje i utjecaj toga mnijenja. Već sam spominjala, u životinjskome svijetu imamo punoglavce, a u političkome danas još plutaju klimoglavci i praznoglavci. Da nije тако, ројауа о Кој!ma govorite bilo bi manje, bile bi transparentne, pa bi i posljedice

bile drugačije.

_L________________________________________________------"T"I_— =

nu podtezu kako su tobože stradali drugi umjesto mene, a ja sam se „izvukla“. A stradali su svi, od istog režima, i iste ruke, i iste politike. Istina, mene nisu zatvorili. Izgubila sam posao, struku, zvanje. Tako sam dobro „izbrisana“, da ni dan danas na Ekonomskom fakultetu, gdje sam bila redovni profesor 20 godina, nema nijednog pisanog, пара da sam tu uopće ikada bila! Čudno je što me ne prozivaju naši najveći mučenici — Marko Veselica, Vlado Gotovac i drugi — s kojima i danas prijateljujem. Ne sliči li vam to na nešto drugo? Napada me, na primjer osoba koja se još 1988. bojala da je vide sa mnom pred Gradskom kavanom u Zagrebu, da je „ne kompromitiram“ — kako reče, „zbog žene” — ili neki koji su kukavički, nakon danih izjava nama 71., te izjave povukli, a sada se spremaju po narudžbi falsificirati događaje iz '71. Tko je, po Vašem mišljenju, najveći krivac za nasilno gušenje „proljeća“? Tito sam, ili u društvu? Пет

il

u prvim redovima borbe za nekomunističku neovisnu Hrvatsku. Nisu bili ni naš Mandela, Marko, ni Gotovac, ni Budiša, ni Čičak, ni Haramija, Srećko, Miko ili ja.

Zašto se mlako reagira na negiranje antifašističkih tradicija Hrvatske i kako u tome kontekstu doživijavate polemike oko fašizma i antifašizma?

— Opasnosti totalitarizma i fašizma nisu slomljene porazom Hitlera i slomom komunizma. Zato bih prepustila ocjenama povjesničara i ustaše i partizane, a sudovima i pravdi zložince, na bilo kojoj strani.

Pogađa li vas intimno ovakvo stanje u zemlji? Osjećate li i vlastitu odgovornost u tome?

— Da, pogađa. Kako svakoga poštenog građanina i rodoljuba. I, dodatno još, kao osvjedočenog Hrvata. Svi smo mi odgovorni. Ja svoj osjećaj odgovornosti pretačem, u političku akciju. To mi pomaže da teret te odgovornosti nosim i podno-

sim. Ona me ne pritišće nego . Meni Erceg,

potiče... 3

PISMA|

BORBA PETAK 29. JUL 1994.

„ŽRTVE NASILIA TRAŽE ZAJEDNIČKI ŽIVOT“ [,BORBAV, 26. JUL)

Moje ime je dopisano

U prilogu vašeg novinara Z. Prijovića pomenut sam kao Jedan od potpisnika Apela nezavisnih Muslimanskih intelektualaca Sandžaka. Z

Istine radi, a ne zbog neslaganja sa sadržinom Apela u kome je prezentirana агриmentacija o diskriminatorskom odnosu prema Muslimanima, obaveštavam javnost da .je moje ime na pomenutom dokumentu dopisanoi da prema tome nisam potpisnik istog. Razlozi mog Javljanja su sledeči: 1. Za Apel nezavisnih Muslimanskih intelektualaca Sandžaka saznao sam iz Vašeg cenjenog lista ne znajući ko je autor niti koji su intelektualci Sandžaka prihvatili i potpisali Apel. 5

2. Zbog smrti člana uže porodice u vreme nastanka, potpisivanja i delimičnog objavljivanja teksta Apela nisam imao nikakvog kontakta sa njegovim autorima. ·

3. Sa integralnim tekstom Apela upoznao sam se tek 26. jula dakle, po objavljivanju priloga u Vašem listu.

4. Neprihvatljivo je vezivati nastanak Apela sa Reformskom demokratskom strankom Sandžaka niti sa mojom funkcijom predsednika stranke, jer niti su organi stranke

niti sam ja kao njen „lider“

učestvovao u tome.

Mr Izudin Šušević -

| Movi Pazar DVORANA SKUPŠTINE SRBIJE Tomic glavni krivac

Po događajima od 22. jula rekao bih da Skupština Srbije počinje da poprima obeležje prostora za batinanje neposlušnih poslanika. Nečuveno, nezabeleženo bilo u kojoj parJamentarnoj državi sveta. ___Teško je razumeti dr Dragana Tomića, predsednika Skupštine Srbije, da izda ovakvo naređenje. A kad policija može da tuče poslanike i to u Skupštinskoj dvorani — kakve su onda slobode i ljudska prava građana — kako li se tek ponaša policija van skupštinske dvorane?

Najobičnija komunistička demogogija da je ovde sukob ratne opcije (SRS) i miroljubive (SPS). To je pokušaj da se opravda postupak policije pred narodoni, a istina je sasvim druga: prvo, treba sve poslanike opomenuti da socijal-komunisti neće birati sred-

stva „ubeđivanja“ kako bi do- ·

kazali da je jedino i pravo samo ono što oni smatraju da je pravo i što oni kažu; da se malo unese i strah u narodu, jer se mnogo razulario, da shvati da je „batina iz raja izašla” ako sadašnji režim shvatimo kao raj na zemlji; drugo, to Je obračun sa dojučerašnjim satelitom. Kako su ih oni vaspitavali tako se danas ponašaju na političkoj sceni i za skupštinskom govornicom. A Ja baš ne vidim nikakvu razliku, recimo, između Tome Nikolića (SRS) i Radovana Кадомтса (595) — nema razlike ni u kulturi govora, ni u kulturi ponašanja, ni u bogatstvu rečni-

VMA f e \r.34\ == -

ka — dakle, iz jedne su škole. Njima se približava i gospođica, odnosno, gospođa Gorica Gajević, samo sa uglađenijim jezikom, ali i sa puno neistine i zloupotrebljavanih fraza. Odmah da kažem da ja nisam član SRS (ne daj Bože), nisam ni pristaica Šešeljeve ideologije i ponašanja, Jer je za poslednje dve godine (1992 1993) naneo mnogo zla srpskom narodu, pomogao da strane sile zategnu omču oko vrata Srbije, da se o Srbima stekne vrlo ružna slika; sa poslaničke govornice pretio je političarima sveta likvidacijom i uništavanjem gradova - raketama SS-22; tukao je učiteljice ispred Skupštine Srbije, potezao oružje na studente, na najbezočniji način obračunavao se sa predsednikom SRJ Dobricom Ćosićem, itd, itd. I da ne nabrajam sve zlo naneto ovom narodu — njega Jednostavno treba najuriti iz Srbije kao dođoša 1 oterati ga u matičnu zemlju. Smatram da tri opozicione _ stranke — SPO (DEPOS), DS i DSS treba odmah da podnesu krivičnu prijavu protiv dr Dragana „Tomića, predsednika Skupštine Srbije, kao podstrekača, organizatora i naredbodavaca batinanja poslanika i da u skupštinsku dvoranu ne ulaze do konačne odluke su-

da. Dragoslav Đorić Smederevo PITANJA GENERALU TALIĆU

- ОТиа ћутапје

Komandant banjalučkog korpusa Vojske R.S. general Talić u svom intervjuu „OZRENSKIM VIDICIMA“ (2/94) izjavio je „Zar nije tuga i žalost kako smo iz istorije naučili da su partizani na Neretvi ubili 20.000 četnika“. I još uz to kaže da su partizani vođeni na srpski narod „a ne protiv ustaša i Nemaca“.

Na osnnovu koje istorije ili istorijskih činjenica „general Talić je utvrdio da su partizani na Neretvi ubili 20.000 četnika kada se zna da do sada nijedan istoričar nije nešto slično tvrdio? Sam pukovnik Beli u svom izveštaju od 15. marta tvrdi da je uz ostatke okupacione jedinice na Neretvi učestvovalo 13.000 četnika, za koje mnogi živi učesnici bitke na Neretvi tvrde da su vrlo brzo bili razbijeni od partizana i povukli se bez većih gubitaka.

Na osnovu kojih to činjenica general Talić tako radikalno odriče značaj otpora partizana Nemačkoj i ustaškoj vojsci, kada je opšte poznato da smo iz II svetskog rata izašli kao četvrta vojna sila u antifašističkoj borbi i dali silan podsticaj u narastanju otpora fašizma u Evropi? O velikoj snazi otpora partizana Nemačkoj i ustaškoj soldeteski postoje brojni nemački dokumenti na primer, samo u proleće 1943. godine — u sred rata, zbog narasle snage otpora Jugoslovenskih partizana od 352 operativne nemačke divizije, 21 je bila angažovana u Jugoslaviji.

Pitam se odista kome ovakve tvrdnje generala Talića mogu biti od koristi. P.K.

=> Beograd

~ Ae aaa n—I) Г NKA (ra O КЕ

|