Arhiv UNS — Listovi stranaka

dok su takozvani manuelni rad i praktični pozivi smatrani kao manje vredni, te su kao komponente odgoja i obrazovanja bili zapostavljeni. Nerazvijenost proizvodnih snaga zemlje, a naročito industrije, konzervirala je takav odnos i takva shvatanja. Nije se osećala neka veća potreba za tehnički obrazovanim neposrednim proizvođačem. Razvijeno građansko društvo davno je osetilo potrebu povezivanja nastave s proizvodnim radom, ali krajnji cilj takvih mera bilo je osposobljavanje radnika kao predmeta eksploatacije. Međutim, samo povezivanje nastave s proizvodnim radom jedan je od bitnih uslova daljeg napretka; preobražaja društva. Marks je u „Kapitalu 1 ' pisao: „...гапо povezivanje produktivnog rada s nastavom jedno je od najmoćnijih sredstava preobražaja današnjeg društva 11 . Time se pomaže da se bolje shvate i sami društveni odnosi. 1 Ali danas ne može biti reči samo o povezivanju nastave s proizvodnim radom. Zahtevi društva su daleko veći. Nauka prodire i mora dokraja prodreti u samu proizvodnju, prema tome proizvođač mora steći određeno obrazovanje kako ne bi postao kočnica daljeg društvenog napretka. A na drugom mestu u ~Kapitalu“ Marks kaže: „Dok je fabričko zakonodavstvo, kao prvi ustupak koji je kapitalu s mu-

1 Marks je mnoge prednosti davao povezivanju vaspitavanja i obrazovanja u školama s proizvodnim radom. Evo šta on o tome pored ostalog kaže: „Sistem pola rada a pola škole čini da se dete na jednom zanimanju odmara i krepi za drugo, pa je zato mnogo zgodnije za dete nego neprekidno trajanje jednog istog, ovog ili onog posla. Dete koje od jutra sedi u školi a naročito kad je vrućina, ne može se takmičiti sa detetom koje veselo i bodro dolazi s rađa Dalje dokaze nalazimo u Sinijerovom govoru na Sociološkom kongresu u Edinburgu 1863 godine. Tu on između ostalog dokazuje i to da jednostrani, neproizvodni i produženi školski dan dece viiih i srednjin klasa beskorisno povećava rad učitelju, ~dok ovaj ne samo besplodnOj već i potpuno štetno upropašćuje vreme, zdravlje i energiju dece“. Iz fabričkog sistema ponikla je, kao što to možemo u pojedinostima propratiti kod Roberta Ovena, klica vaspitanja budučnosti koje će za svu decu iznad izvesnog doba spajati proizvodni rad s nastavom i gimnastikom, i to ne samo kao metod za povećavanje društvene porizvodnje, nego i kao jedini metod za proizvođenje svestrano razvijenih ljudi.“ Danas se ovaj problem ne postavlja kao u Marksovo doba zato što je dečji rad zabranjen. No ovde su interesantne njegove misli o povećanoj sposobnosti deteta da prati nastavu kada je ona u toku dana povezana s radom.

52

SOCIJALIZAM