Arhiv UNS — Stari listovi — Najstariji
tičnoga društva. Znamo dobro, da za magjarsku osnovu doslije zna tek malo članova našega društva, a i od toga malenoga broja tek mali postotak 'razumije njezine posljedice. Dok potraje, pa dok'sene protumači našemu, narodu, kamo ga vodi novi zakon, ne će se dakako naš narod ni pobrinuti, da mu za vremena otkloni užasne posljedice. Koalicija zastupa do 9.700 našega naroda. Ako misli ozbiljno poraditi, da odvrati pogibao, treba ponajprije da se pobrine, kako će svaki njezin izbornik biti obaviješten-u toj osnovi. Ne n:? že se sumnjati, da će to ' donijeti dobrih posljedica. Jer kad Ijudi, koji se nijesu žacali, da na sva progonstva podajn svoj glas opoziciji, budu iivj ereni,-da je ta osnova pdšljednji udarap našim oporbenim nastojanjiipa, kojim se za dugo vremena sprečava svaki naš politički razvoj, onda će se sigurno lako' moći pokušati i izvesti sve, što je pdtrebno, da se odupremo tomu posljednjemu zarobljivanju. Pošto se tuj ne radi ni o ovoj ni o onoj stranci, nego u opće o pitanju, da li će u Hrvatskoj još moći postojati dporba ili ne, mislimo, da je naše mišljenj’e potpuno opravdano, pak samo očekujemo,' hoće li koalrcija uzraditi onako, kako aahtjeva ozbiljndst položaja. Proslava stogodišnjice rodjenja Franje Palackoga u Pragu. Iz Praga. smo dobili ovaj poziv: Braćo Slaveni! Dne 14., lipnja ove godine bitr će upravo 100 g o d i na, kako se u malom moravskom seocu, u Hodslavicama, rodio slavni povjesnicar češki Franjo Palac k ijkoga je zahvalni narod češki s pravom nazv#o ■ „о c e mn arod a“ ! Uspomena ta pobudjuje u srcima svih Ceha duboki osjećaj zahvalnosti 'prama. čovjeku, o kojega rad, nastojanje i znanje oslanja se u historiji češkoj veleziiameniti čin našega narodnoga preporoda i oslobodjenja iz beskrajne bijede duševne i materijalne, u koju su uvalile češki narod teške nepogode od dvje sta godina. Čin taj tvori moćan prelaz iz teškog poniženja i sveopćeg upatka u život novi, snažan i zdrav, koji je obuhvatio sve plemenite težnje čovječanske. ТбКк! taj aogbdjaj, preporod češkoga naroda i povratak njegov na dostojni život, u svojem početku i daljem razvoju veiikim dijelom jest djelo Franje Palacko ga, koji je obdaren velikim duhom, vodjen vrućom Ijubavlju prama narodu svom, neumornom marljivošću iz dubina zaboravi iznesao na vidik dragocjeno blago prošlih dogodjaja svoje domovine i u opsežnom povjesniokom djelu prikazao hegdašnju moć i znamenitost češke države u samom srcu Evrope ležeće. Monumentalnim djelom tim oprovrgao je laži, koje su se zlonamjerno širile, osvje- , tlio je znameniti upliv naroda češkoga na politički život, razvoj kulture i oslobodjenje Ijudstva, obrazložio pravo njegovo na neod\ r isan život i samostalno mjesto medju sm r remenim prosvijetljenim narodima i podao malaksalim već srcima nove snage i oduševljenja za borbu oko časti i bitka narodnog. U teškom mnogoljetnom tom boju postavio se Franjo P.alacky na čelo svim bojovnicima, svojom političkom mudrošću, muževnom odvažnošću i rijetkom prozirnošću krčio je put narodu češkom svladavajuć stotine zapreka, dok mu nije uč\ r rstio položaj i izneo točni njegov politički program, koji je putio k slqbodi cijeloga čovječanstva. Znanstveni i politicki svoj rad udario je na širokom slavenskom stanovištu i dao timmoćnu pobudu k uzajamnom zbliženju slavenskih plemena, koje zbliženje jasno se pokazalo za znamenite skupštine austrijskih Slavena, koja se obdi'žavala u Pragu 1848. i „па kojoj“, prama resoluciji te skupštine, „ро рглп put, od kako nas povjest poznaje, raštrkani člano\h velikog debla slavenskog sastali se u velikom broju iz dalekih krajeva, da upoznavši se kao braća posavjetuju seu zajedničkim svojimposlovima i da se slože, kako da pribave svojoj narodnosti u Austriji potpuno priznanje istog pravau
državi, koje uživa nj emacki i madžarski narod, oslanjajuć se pri tom na moćnu potporu, koja za dobro pravo u svakom slobodnom srcu izbija“. Fr. Palackj bio je i za cijelo pol stoIjeća. vodjom duševnoga razvoja češkoga, a svojom „Poviješću naroda ceškoga u i 'drugim povjesniokim radnjama, izdaamnjem „Starili Ijetopisa oeskih“, „Агchiva češkoga“ osnovanjem i ravnanjem „Ceške Mati(ie u te svojim radnjama u češkom Muzeju pribavio je sebi пеггmrlih zasluga za svoj narod. Mij e ć e kraljevskoga gl avnog a gr a d a Pr a ga,. u kojem je živio, radio i u j eg~-y iinr yv> č »з ” v u više nego iko dužnoštFdhtr'žžršluženu počast uspomeni velikoga oeha, zaključilo je proslaviti stogodišnjicu rodjenja Franje Palaekoga velikom proslavom, dostojnom njega i naroda, proslavom, koja bi, spojena sp o ,f a g a n j e mt e m e Ij nog k a m e n a sp o С-е n i ku, ostavila vječnu uspomenu buduc h 1 ''jćkovima. U tu svrhu j .zValo je vijeće gradsko u z s u d j e 1 o v a'h j e okolišnih grad o v a potpisani d b.o r- z a pr o s 1 a vu, da tu vele časnu rdaću izvrši. Da i pros-1 ve u Pragu odredjeni s u л a te,, 19. i 20. lipnja. Zovemo k toxr dostojnom izljevu zahvalnosti češkoga: uaroda prama njegovom velikom uskrsitĆljm svu dragu braću po širokim slavenskim luzima, da dodju i da s nama proslave uspomenu velikoga Ceha i Slavena, a tim i uspomenu prolaudjenja českoga naroda i slavenske misli. OCmramo Yam iskreno i odano naruoje svoje i zovemo Vas gostoljubivom svom ognjištil u kraljevski, zlatni, slavenski naš Prag, kličuć Yam u susret srdačni .. • N a z d a r ! Dano u Pragu, dne 10. ožujka 1898. Odborzaproslavu stogodišnjice rodjenja Franje Palackoga u Pr a g u. ~lz Bosne i Hercegovine. 11 Neki zagrebački iistovi imaju medju domaćim vijestima stalnu rubriku ~iz Bosne i Hercegovine u . Dok čovjek ne pročita što se sve .ĆUmosi pod t-вш luCrikoia pov'eseliće se toj pojavi, misleći da ti listovi ozbiljno i savjesno prate narodni život u tim krajevima. Tek kad pročita to, vidjeće, koliko je mizerije sadržano u ono nekoliko redaka. Naši listovi promatraju u opće narodni život s gledišta nekakve interesantnosti i senzacionalnosti, pa su za to prepuni kojekakvih vijesti u tom smislu. Ali ono što se donosi iz Bosne i Hercegovine u nekima upravo je sramota. Tu su stalne vijesti „nastradao stražar u , ~provala“, „pokušaj samoubojstva u , „usmrtio medjeda sjekirom“, „utopiossu,e u , „umorstvo radi 59 novčića u itd. ~ I to se ponavlja neprestano. Zar se u tome ogleda narodni život u onim krajevima? Zar se time vrši dužnost prerna narodu? Ako nigdje drugdje üßosni i Hercegovini ima pitanja koja su zamašna za čitavu budućnost narodn A ako mi sami tako malo габггпа vodiino o njima, onda razumije se, da nam ne može biti bolje nego što jest, jer ne možemo tražiti, da se drugi brine za nas više nego mi sami. Prodavači kujip u Bosui i Hercegovini. Bosanska ~Nada u donosi nakorioama imena onih Ijudi „гг kojfti se mogu kupiti svi zemaljskom vladom mzdani i publici pristiipačni zakonici, zlbiornioi zakona, „Glasnik ..zakona i kalendari „Priručnik u , и i „Takvim u , kao i sve školske knjigejšto jezemaljskavladaizdalana svijet u . Od trideset i dva navedena prodavača ima ih petnaest s njemačko-židovskim imenima. Eadi vječne uspomene donijećemo ovdje iijihova imena, da svijet vidi ko nam donosi prosvjeto: Ignaca Konigsberga našIjednik Albert Thier, Bernhard Buchwald, Daniel Kajon, Jbsip Schreiber, Cecilija Deyl, Jakob Steiner, Jakob D. Salom, J. Wolf, Jakob Meworach, Gjorgje Hanaman, Josip Anaigel,' Arpad Weil, Jul. pl. Meitinger, Josip Schniirmacher, Ant. Pacher. Elemenat koji na našem narodnom organizmu vrši zadaću parasita utiskuje se silom svagdje gdje se nada, da će izvrrći
za sebe kakvu korjstt A što je najžalosnije ilase тгг' vlajjti idti svGdama ruku. Bosauska vlada daje eto tim tudjiimima. sve pogo.dnosti, da mogu što bolje hapređovati. VaIjane knjižarnice Iтајгг veliko*' značenje .za narodnu prosvjetu, a od osobitog згг značaja one za Bojnu, gplje je zabranjena svaka knjiga, гг kojoj šlobodjpiijega duha. A kakve knjige тОр«гГ prpturivftti u narod ovi tudjmći? Mogrijfli oni imaG hnisia i Iјггка\п za пазгг literaturu? Pa ipak se njima prepušta da гг naše krajeve liferuju drrševnu hranu. Dokle će nas dovesti ti prosvjetitelji, ako im se za vremena ne Г — Ljubljanske občinske volitve. Ysako leto pokušajo Ijubljanski Nei ac i in Nemčurji, da nekaj kandidatov svojih izvolijo v občinski svet. Tako so. _ - I '' letos račili ter ггареК vse svoje sus~.'VaTTTT' ni šlo . . in ni šlo, Slovenski volilni raožje so ostali složni iir izvolili svoje pristaše. Mej volitvami so bili naši listi še mirni: posvetili so se popolnoma boju proti Nemcem, a sedaj „ро koiroani, slavni zmagi u ? » Sedaj se pa že prepirajo in kregajo. Kdo je največ pripomogel k zmagi? To oprašanje so si vzeli naši listi na dnevni red; ue vidijo nič boljšega krog sebe. „Slovenski List“ piše, da je zmagala ideja, ki jo on zastopa; ~Slovenec u , da se je za zmago zahvaliti samo пјетгг in покеггетгг dragemu; „Slovenski Narod u se pa jezi nad drugimi listi in govori, da je vsak istvoril to, kar je bil stvoriti dolžan. Tako je tudi prav! Kaj bi se sedaj hvalili in ponašali s svojimi dejanji?Ysak je moral voliti Slovenoe, kior le čuti slovenski. Naši Ijudje v gotovih krajih si kar ne dajo dopovedati, da ni.so nič drugega uoinili kot izvršili svojo dolžnost, ako so deladi za dobro SA r ojega naroda. Slovenci! Zapomnimo si še to, da je Ijubljanski Ul’fidni lisi pisal proti nam in s tem pokazal, da na sn e mar a! Mi smo mu samo za dosego njegovih ciljev, samo prazno sredstvo, orodje! Kakšno pozicijo bomo zavzeli, kadar bo potreboval naše pomoči? Take gotovo ne, kot naši poslanci v dunajskem državnem zboru! Razmišljajmo О tem; morebiti se nam. bo še. v kratkem. odločiti: pojdemo li k sovražnikom ali k prijateljem, k svojcem? Dauašuje razmerje. Skoro vsi na.š cislitvanski listi pišejo o „današnjem razmerju“. Skoro vsi. pridejo do zakljucka, da smo Slovani tlačeni, grozno tlačeni. Na drugi strani pa govore o patriotizmu in gore za „lepo, svoj o“ Avstrijo... Se malo naprej vam pa pripovedtrjejo, јгако so Nemci in Italijani nepatriotični, neavstrijski izdajice. Celjska „Domovi na“ piše 29. aprila kazujoč „razmerje današiro u : In kakšno je stališče vlade proti tem strankam. oifut ima kar hoee, Nemec ravno tako in najbolj Italijan! To so pokazali dogodki zadnjih dnij v Trstu, kjer je vlada pokazalane svoje nemoči, nego svojo irreden to vs ko, protiavstrijsko politiko. oe pa hoce imeti vlada zato, da se Italijanom in Prusom ne zameri, p.ogin Avstrije, naj ga pa ima. Nji prav, nam Se<bolj! u o „„Domovinu,a u , da ti razumeš kar si tu napisala! Blagor ti! Židovi ua selima. Nema valjda ni jeguog nešto većeg sela u Hrvatskoj i Slavoniji. гг kome se nebi ugnjezdio kakav židojski trgovčić, da kao pauk isisava ekonomski neuki narod. Citavo skladište takvog parasite ne vrijedi nikada više od 100 dbr., ali za kratko vrijeme većina sela пјетгг je dužna, on počinje kupovati zemljišta na dražbama, koje sam uzrokuje. A da to ne , biva poštenim načinom, veoma je lako razumjeti. u selu upravo mami neupućeni narod na vjeresiju, on тгг daje na dug, ali тгг za to trostruko zaračunava. Dogodi se često seljaku, da časovito nema gotovih novaca, pak onda plaća kod židova u prirodninama, ali tako, da mu deseterostruku vrijednost mora dati. Evo jednog istinitog prunjera. Za kutiju žigica, morao je seljak židovu donijeti & kokošijih jaja, koja su u to vrijemfe ’гг obližnjem graclu prodavana po 3 za 10 novoića. Ovo je
4
Broj 14,
„NABODNA MISAO u
Četvrtak 5. svlbnja 1898,